Bitka na Bedru, koja se desila druge godine po Hidžri ili 642. godine po miladu, jedan je od najznačajnih događaja u povijesti muslimana. Neposredan povod za bitku bila je idolopoklonička karavana sa hiljadu natovarenih deva, ali stvarni uzrok i razlog bitke bila je želja mekanskih mušrika da potpuno poraze prvu zajednicu muslimana predvođenu poslanikom Muhammedom, a. s.
Pored toga što je na strani idolopoklonika bila oprema, naoružanje, brojnije ljudstvo, vojne kote, položaji i logistika, čatrnja puna vode u pustinji i hiljadu njih prema 312 muslimana, konačni epilog i ishod herojske bitke bio je veličanstvena pobjeda muslimana. - "I kad vam je Bog obećao da će vas zapasti jedna od one dvije skupine, vi ste poželjeli da vas zapadne ona što ne raspolaže velikom snagom, a Bog Svojim riječima hoće da potvrdi istinu i uništi one koji istinu poriču." (El-Enfal, 7)
Bitka na Bedru nije samo primjer blistave vojne pobjede. Bio je to prvi zajednički nastup muslimana, prvi trijumf tevhida na djelu. Uporedo s vojnom borbom, Muhammed, a.s. odmah nakon bitke započinje novu bitku: borbu protiv nepismenosti.
Zarobljene idolopoklonike muslimani su oslobađali nakon što bi idolopoklonici vlastite živote otkupili opismenjavanjem muslimana. Bedr je pobjeda muslimanske organizacije sloge i saradnje u ratu i uopće najvećim mogućim iskušenjima. Bedr svjedoči o snazi složne i jedinstvene zajednice muslimana, jer su i muhadžiri iz Meke i ensarije iz Medine stali u isti saf i dali jednak doprinos pobjedi.
Bitka na Bedru je ohrabrenje malim zajednicama i narodima čija su uvjerenja iskrena i jaka, a moralne vrijednosti neupitne. Njihova snaga, kako podsjećaju iz Rijaseta IZ u BiH, nije u broju, već u činjenici da će duhovno stabilne i moralno nepotkupljive pojedince i zajednice Milostivi Stvoritelj zaštititi i pomoći protiv neprijatelja i njihovih spletki.
Bedr je formula pobjede vjernika - formula koja se povijesno neprestano potvrđuje. U znak sjećanja na bedranske borce u džamijama se uči Bedrija i poimenično se prozivaju svi borci Bedra, i hazreti Osman, koji je bio spriječen teškom bolešću svoje žene, Poslanikove kćerke, da učestvuje u bici.
