Devedesetogodišnji Abdullah Hastaoglu, koji živi u turskom Corumu, već 70 godina bez prekida piše dnevnik u kojem bilježi ono što mu se svakodnevno dešava.
Rođen 1933. godine u okrugu Oguzlar u Corumu, prvi put je napustio svoje selo zbog služenja vojnog roka 1953. godine.
Tada je i počeo da vodi dnevnik.
Po povratku sa služenja vojnog roka nastavio je sa pisanjem dnevnika. Završio je samo osnovnu školu, a u početku je svakodnevne događaje i razmišljanja zapisivao na papire koje je nalazio.
Dugo godina se bavio poljoprivredom, a i danas živi u rodnoj kući sa suprugom, sinom i njegovom porodicom.
Tokom dana zapisuje sve događaje, sve što vidi, od vremena do događaja u okolini, ko je preminuo na tom području, a koliko djece je rođeno.
Kako je kazao, nastavit će sa vođenjem dnevnika sve dok mu zdravlje bude dopuštalo.
Otac petero djece, rekao je da u 70 godina nijedan dan nije prošao da nešto nije napisao u dnevnik.
"Svaki dan zapisujem. Ako mi je neko došao u goste, ja i to zapišem. Uživam u tome. Pišem o kiši i snijegu. Ove godine je padao snijeg mnogo kasnije, padala je kiša u većini provincija, bile su poplave", ispričao je Hastaoglu.
Njegov sin Mustafa kaže da dnevnike čuvaju jer je to uspomena na njegovog oca.
"Piše svako veče prije spavanja. Pisao je čak i u bolnici", rekao je Mustafa.
Kako je kazao, čak su dolazili i neki akademici koji su željeli da sačuvaju njegove spise.
Njegov otac je živio punim plućima, međutim, sada jedva da izlazi iz kuće zbog godina.
U dnevnicima pažnju privlače kratki narativi o meteorološkim događajima.
