Spavanjem manje od pet sati povećavate rizik od hroničnih bolesti

Evropski istraživači su otkrili da ljudi koji spavaju manje od pet sati noću imaju veći rizik od razvoja više hroničnih bolesti poput srčanih bolesti, depresije i raka.

Recenzirana studija proučavala je gotovo 8.000 britanskih radnika državne službe u periodu od 25 godina, koji su bili u dobi od 50, 60 i 70 godina, i na kraju pokazala da je “kratko trajanje sna povezano s početkom hronične bolesti i multimorbiditeta”, odnosno dvije ili više hroničnih bolesti u isto vrijeme.

Studija je objavljena u utorak u časopisu “PLOS Medicine“ u saradnji istraživačkih timova sa University College London i Universite Paris Cite.

Istraživanje je pokazalo da su oni koji su spavali manje od pet sati noću imali 30 posto veću vjerovatnoću da će tokom života razviti više hroničnih bolesti.

Osobe u dobi od 60 godina koje su spavale manje od pet sati imale su 32 posto veći rizik. Kod osoba od 70 godina postojao je 40 posto veći rizik od osoba koje su spavale sedam sati. Prema jednom izvještaju, previše sna također može učiniti ljude manje velikodušnim.

Vodeća autorica dr. Severine Sabia sa Universite Paris Cite istakla je da je multimorbiditet u porastu u zemljama sa visokim prihodima.

“Kako ljudi stare, njihove navike spavanja i struktura spavanja se mijenjaju. Međutim, preporučljivo je spavati 7 do 8 sati noću”, rekla je Sabia u saopštenju te dodala:

“Više od polovine starijih osoba sada ima najmanje dvije hronične bolesti. Pokazalo se da je ovo veliki izazov za javno zdravlje, jer je multimorbiditet povezan s visokom upotrebom zdravstvenih usluga, hospitalizacijama i invalidnošću”, kazala je Sabia.

Ne postoji magični broj

Bez obzira na vaše godine, posao ili porijeklo, stručnjaci za spavanje se slažu da je dovoljno sna za vas važno, ali i da previše brige o snu može biti kontraproduktivno.

"Ne postoji neki magični broj sati potrebnog sna", smatra Neil Stanley, konsultant za spavanje i autor knjige "Kako dobro spavati". “Trebali bismo sami tražiti odgovarajući broj sati sna za sebe.”

Dobar san je neophodan za fizičko i mentalno zdravlje, a potrebe za spavanjem su u određenom stepenu "genetski određene" kao što su visina ili veličina cipela, rekao je Stanley.

Također je naglasio važnost kvalitetnog sna, te da naš mozak mora ući u duboku, regenerativnu fazu poznatu kao "spori san". To pomaže kognitivne procese kao što su konsolidacija pamćenja, rješavanje problema i uklanjanje toksina koji mogu dovesti do Alzhajmerove bolesti ili demencije.

Malo dodatnog sna također može napraviti razliku u vašim navikama u ishrani.

Prema centrima za kontrolu i prevenciju bolesti, potrebe za spavanjem variraju s godinama. Naime, bebama mlađim od godinu dana potrebno je 16 sati sna po noći. Tinejdžerima treba do 10 sati, dok odraslima i starijima može trebati sedam sati ili više.

Autorica studije Sabia savjetuje da dobra “higijena sna“ može unaprijediti bolji san. Možete poboljšati svoju “higijenu sna“ tako što ćete osigurati da vaša spavaća soba bude tiha, mračna i udobna.

“Fizička aktivnost i izlaganje svjetlu tokom dana također mogu podstaći dobar san”, dodala je ona.

Zašto je teško zaspati?

Za osobe koje pate od nesanice Stanley predlaže da se stvari ne "prekomplikuju", dodajući da je ljudima potrebna samo mirna soba i "tihi um" da bi dobro spavali.

“Stavite svoje brige i probleme da spavaju prije nego što i sami krenete u krevet.”

Profesor cirkadijalne neuronauke i autor Russell Foster slaže se da je san "izuzetno važan" i poziva one koji su zabrinuti zbog broja sati da prihvate da postoje "individualne varijacije" u navikama i trajanju spavanja.

Prema njegovom mišljenju, ako smo u stanju da funkcionišemo, rješavamo probleme i jasno razmišljamo o svojim postupcima, vjerovatno dovoljno spavamo.

Ako trebate postaviti više alarma, osjećate se umorno, razdražljivo ili impulsivno, žudite za drijemanjem ili kofeinom ili ste primijetili promijenjeno ponašanje kod sebe, onda su to uobičajeni znakovi da ne spavate dovoljno.

Iako “zlatni broj sati sna” može postojati, a mijenja se od osobe do osobe, kazao je Foster, dodajući da će se i to „svakako mijenjati kako starimo”.