O karijeri Emira Hadžihafizbegovića najbolje govore osvojene nagrade i broj projekata – u 38 godina snimio je više od 65 igranih filmova, 10 serija, glumio u više od 2500 kazališnih predstava, a dobitnik je više od 90 prestižnih domaćih i stranih nagrada.
Hadžihafizbegović počinje razgovor za TRT Balkan o svom boravku u Hrvatskoj, gdje trenutno radi na velikoj seriji za RTL televiziju, u kojoj igra glavnu ulogu, seriji "San snova", a zatim razgovor nastavlja o značaju svoje porodice, pogotovo oca kojeg naziva "romanom koji hoda", opisujući njegov buran i težak život, ali ističući njegovu čvrstinu i principijalnost.
Na upit novinarke TRT Balkana o najvećoj lekciji koju je naučio od svog oca, Hadžihafizbegović je rekao sljedeće:
“Babo je moj jedan roman koji hoda, 94 godina ima. Buran život, težak život, ali uvijek je s dva prsta obraza. Znam kad sam dobio Zlatnog lava u Veneciji, jer je to baš velika svjetska nagrada. A onda sam s tim Lavom otišao kod babe u Tuzlu, i onda sam mu tako euforično pričao kako je to bilo. On je na meni vidio to oduševljenje, kaže - 'nemoj ti to puno ljudima pričati, ne vole ljudi slušati da se ljudima dešavaju lijepe stvari.' Učio me je kako je šutnja ponekad mudrost komunikacije. Ne znači kad šutiš da ne komuniciraš. Komuniciraš, samo što treba biti dobar slušač.”
Tokom razgovora o lekcijama koje je naučio od porodice, razgovor je nastavio o lekcijama koje je naučio od palestinskog naroda koji su, unatoč teškim vremenima, prema njegovim riječima, postidjeli čitav svijet.
“Kad ste govorili o lekcijama, koju sam ja naučio od babe, koju lekciju sam ja naučio od svoje djece. Palestinci su nama svima održali lekciju. I ta lekcija je tek primljena, ona nije procesuirana. Ta djeca tamo, koja krvava i ranjena izlaze i govore... ubijeni im roditelji. A oni kažu: 'Allahu dragi, samo nas Ti nemoj ostaviti.' Oni su nam održali lekciju. Taj narod tamo. Da se svi postidimo.”
Glumac izražava svoju frustraciju zbog nedostatka empatije prema tragediji koja se odvija u okupiranoj Palestini.
“Ovo što se dešava u Gazi je cionistički projekat i ovo je genocid. Zgrožen sam da je tako malo empatije prema tome što se u Gazi dešava. Kad bih morao reći šta me najviše frustrira, to je osjećaj nemoći, da ja kao pojedinac odavde iz Zagreba dok snimam seriju ne mogu ništa uraditi. Uradio bih ja, ali to mora neko da povede.”
Hadžihafizbegović oštro kritizira izraelske vlasti, posebno ističući da su podcijenile reakciju kršćanskih zajednica na njihove postupke.
“Nije Izrael očekivao ovakvu reakciju kršćana, nije Izrael očekivao ovakvu reakciju protestanata, nije Izrael očekivao ovakvu reakciju pravoslavaca. Kad sam govorio kršćana mislio sam na katolike, u prvom redu. Ovo oni nisu očekivali.”
Također, pohvaljuje predsjednika Erdogana za njegovu ulogu u postizanju primirja.
“Važni muslimani u svijetu zaboravili su na ahiret, i ovdje ću još jednom potcrtati, jedan od tih ljudi nije predsjednik Erdogan. Ja kad čujem Tayyip Recep Erdogan, ja stanem mirno, evo i sad ću stati. Ja stanem kad to ime čujem. I on nije jedan od tih, i ja mislim da je on imao veliki utjecaj na ovo primirje (trenutne napore o postizanju primirja).”
Na kraju, glumac naglašava da će Gaza ostaviti dugotrajan utisak na sve nas te da ljudi moraju shvatiti istinu o onome što se događa.
“S jedne strane sam tužan, a s druge ponosan na taj palestinski narod. Ne znam kako to ide, znam da se unutar povijesno religijskih krugova mijenjaju, pa neko pređe s katoličanstva na islam, pa s pravoslavlja na islam, pa neko s islama pređe na pravoslavlje. Ali ne znam kako to ide unutar, ovog islamskog svijeta. Ja bih s bošnjaštva i bosanskog muslimana, volio preći na Palestinca. Eto, volio bih na Palestinca preći. To je... ta vjera u Gospodara, koja nama s ove strane ekrana izgleda kao neki fatalizam, nešto... to je lekcija.“
