Reem Ajour kaže da je posljednji put vidjela svog muža i tada četverogodišnju kćer u martu kada su izraelski vojnici upali u njihovu porodičnu kuću u sjevernoj Gazi.
Progone je ti posljednji haotični trenuci kada su joj vojnici naredili da ostavi za sobom Talal i Masau, oboje ranjene.
Osam mjeseci kasnije, 23-godišnja majka još nema odgovore o njihovoj sudbini. Vojska kaže da ih nema. Vojnici su ubrzo nakon racije sravnili kuću u kojoj su oni boravili.
„Živa sam i mrtva u isto vrijeme“, rekla je, raspadajući se u jecajima.
Ajour je jedna od desetina Palestinaca kojima legalna grupa Hamoked pomaže u potrazi za članovima porodice koji su nestali nakon što su ih izraelski vojnici razdvojili tokom racija i hapšenja u Gazi.
Njihovi slučajevi, koji su dio od procijenjenih hiljada nestalih tokom 14-mjesečnog rata, ističu nedostatak odgovornosti u tome kako se izraelska vojska odnosi prema Palestincima tokom kopnenih napada u Gazi, kaže Hamoked.
Izraelske trupe okupljaju i zatvaraju muškarce, od desetina do nekoliko stotina odjednom, dok tjeraju njihove porodice prema drugim dijelovima Gaze.
Kada ljudi nestanu, gotovo je nemoguće znati šta se dogodilo, kaže Hamoked.
"Nikada nismo imali situaciju masovnog prisilnog nestanka iz Gaze, a porodicama se sedmicama i sedmicama nisu dostavljale informacije", rekla je Jessica Montell, direktorica Hamokeda.
Nestala djevojčica
Četverogodišnja Masaa Ajour je upucana, a zatim odvojena od svoje majke.
Ajouri su se sklonili u kuću u gradu Gazi koja je pripadala Talalovoj porodici nakon što su raseljeni iz vlastite kuće početkom rata. Izraelske trupe izvršile su raciju u kući 24. marta, otvarajući vatru dok su upadale, rekla je Ajour.
Ajour, koja je bila u trećem mjesecu trudnoće, upucana je u trbuh.
Talal je ranjen u nogu, jako je krvario. Masaa je ležala onesviještena, pogođena u rame - iako je Ajour rekla da ju je vidjela kako još diše.
Dok je jedan vojnik previjao ranu djevojčice, drugi je uperio pištolj u lice Ajour i rekao joj da krene iz grada Gaze.
Priča da je molila, da ne može ostaviti Masau i Talala, ali vojnik je vrisnuo: "Idi na jug!"
Bez ikakvog izbora, Ajour je uzela svog mlađeg sina i sišla na ulicu. “Sve je bilo u tren oka. Sve je bilo tako brzo”, rekla je. Još uvijek krvareći, hodala je dva i pol sata, držeći svog sina.
Kad su stigli do bolnice u cetralnoj Gazi, ljekari su joj obradili ranu na trbuhu i pronašli puls njezina fetusa. Sedmicama kasnije, ljekari su ustanovili da je puls nestao. Pobacila je.
Pacijent s karcinomom
Bolestan od raka, Mahmoud Alghrabli je nestao nakon racije.
Posljednji put je porodica Alghrabli vidjela svog 76-godišnjeg oca i djeda Mahmouda Alghrablija kada su izraelske trupe 4. februara upale u njihov okrug u Khan Younisu. Vojnici su stanovnicima naredili da napuste to područje.
Morali su da iznesu Mahmouda, oboljelog od raka, iz njihove zgrade, na stolici, rekao je za AP njegov sin Ahmed Algharbli.
Nakon što su zadržali neke muškarce, vojnici su naredili ostalima da odu. Mahmoud Alghrabli je stigao do pješčane gomile u blizini kuće. Ahmed Algharbli je rekao da je njegov brat otišao da pomogne ocu, ali su mu vojnici naredili da ode.
“Prisilno je ostavio našeg oca, inače bi bio upucan”, rekao je.
Porodica se vratila mjesec dana kasnije. Mahmoudu nije bilo ni traga. Ahmed Algharbli je rekao da je "hodao metar po metar" tražeći tragove, pronalazeći kosti, ali ne znajući čije su. Kod kuće ih drži umotane u komad tkanine.
Milena Ansari, istraživačica u Human Rights Watchu, kaže da je Izrael prema međunarodnom pravu obavezan da dokumentuje šta se dešava tokom svake racije u kući i pritvaranja. Ali vojska nije transparentna u pogledu informacija koje prikuplja o pritvorenicima ili o tome koliko ih ima, rekla je ona.
Hamoked je zatražio od vojske informaciju o tome gdje se nalazi 900 nestalih Palestinaca. Vojska je potvrdila da ih je blizu 500 zatočeno u Izraelu. Rečeno je da nema podataka o pritvaranju ostalih 400.
