Živjeti u Gazi znači gledati krajolik umrljan krvlju. Tako Yousri al-Ghoul opisuje svoj rodni grad, gdje smrt vreba iza svakog ugla.
“Čak smo izgubili i puteve do naših domova. Ne znamo gdje su naše ulice ili kuće ili bilo koja zgrada koju smo ranije poznavali”, kaže Al-Ghoul, palestinski autor i osnivač Shaqaf Cultural Initiative za TRT World.
Izraelsko zračno bombardovanje i kopnena ofanziva uništili su više od 35 posto urbane infrastrukture Gaze, sistematski brišući historijska naselja, kulturne znamenitosti, medicinske ustanove, obrazovne institucije i vitalne sisteme za kanalizaciju, vodu i struju.
Za mnoge urbaniste, 'urbicid' - namjerno uništavanje grada - odvija se od 7. oktobra 2023. Pretvorio je Gazu, dom za 2,3 miliona Palestinaca, u grad duhova koji miriše na smrt. U proteklih sedam mjeseci, izraelske snage ubile su najmanje 33.700 Palestinaca i ranile 76.300 drugih u ovoj problematičnoj zemlji od 365 kvadratnih kilometara, dok su preživjelom stanovništvu nametnule glad i bolesti.
Ubijanje grada
Strašan danak vidljiv je na satelitskim snimkama koje je analizirao Satelitski centar Ujedinjenih naroda (UNOSAT) u martu, otkrivajući bezobzirno uništenje više od 88.868 građevina — što je više od trećine ukupnih zgrada u Gazi.
Najteže pogođena mjesta su grad Gaza, Khan Younis i Sjeverna Gaza, na koje otpada više od 80 posto ukupne štete, prema Privremenoj procjeni štete u Gazi koju su proveli Svjetska banka, Evropska unija i Ujedinjeni narodi.
Ipak, devastacija prevazilazi materijalne margine – predstavlja duboku kulturnu i društvenu katastrofu, kažu stručnjaci.
“Lice grada se promijenilo i postalo veoma staro, starije od starih generacija, postalo je mračno mjesto koje predstavlja mračni pogled na život u Gazi”, žali se Yousri.
Za njega, izgrađeno okruženje nije samo skup struktura, već i opipljivo oličenje historije zajednice., tradicije, vrijednosti i težnji.
U razgovoru za TRT World, Fatina Abreek Zubiedat, docentica na Arhitektonskom fakultetu Azrieli Univerziteta u Tel Avivu, naglašava da je izraelska beskrajna opsada Gaze također opsjedala kolektivne odluke i akcije Palestinaca na toj teritoriji. To ukazuje da brisanje njihove kulture, arhitekture, arhiva i univerziteta kao bastiona znanja o Palestini otkriva namjeru Izraela da Gazu svede na ništa.
Stvaranje "ahistorijske" cjeline
Džamija Al-Omari u prahu i njena biblioteka, Pašina palača, luksuzni kvart Rimal u Gazi, Kulturni centar Rashad Shawa, Centralni arhiv, grčka pravoslavna crkva Svetog Porfirija, Palestinsko zakonodavno vijeće, Univerzitet Al-Aksa i mnoštvo drugih prostornih komponenti grada pokazuju kako Izraelsko uništavanje zajedničkog prostora ukazuje na njegov pokušaj brisanja identiteta, kulture i naslijeđa Palestinaca.
U svjetlu značajne uloge koju urbani centri igraju u očuvanju identiteta ljudi, Mohammad Ibrahim, politički istraživač u Gazi, tvrdi da je jedan od ciljeva izraelske okupacije palestinske zemlje, uključujući Gazu, podsticanje haosa, bijesa i frustracije među stanovnici grada, čineći da se osjećaju bez korijena suočeni s razaranjem oko sebe.
Naprimjer, kaže da noćna molitva u džamiji Al-Omari tokom mjeseca ramazana zauzima posebno mjesto u srcima Palestinaca. S obzirom na to da su okupacione snage sravnile sa zemljom historijsko mjesto koje je osnovao muslimanski halifa iz 7. stoljeća Omar bin Hattab, jedan od bliskih pratilaca poslanika Muhammeda, stanovnici Gaze su se teško pomirili s gubitkom ovog svetog mjesta.
Dr. Fatina kaže da Izrael namjerava da Gazu svede na ahistorijsku cjelinu, “nešto prisutno izvan modernosti i globalnog iskustva”.
Prema njenim riječima, krši se pravo na urbanu historiju Gaze zarad apsolutnog prava da se Gaza zamisli kao teritorij za izbjeglice - 'res nullius', odnosno vlasništvo koje nikome ne pripada i može se ponovo izmisliti kao novi entitet za nekretnine bez ikakve prošlosti ili historije.
“Izrael uništava sve, ne samo arheološka i historijska nalazišta ili mjesta, njih nije briga za čovječanstvo. Čak hladnokrvno ubijaju i bebe. Tako da, naravno, ne bi marili za naše naslijeđe, našu zajednicu, našu historiju ili bilo koju drugu vrstu našeg identiteta”, kaže Yousri.
Tokom intervjua za tursku novinsku agenciju Anadolu, Yahya al-Sarraj, načelnik općine Gaza, izjavio je da je „pretvaranje arhivskih dokumenata koji predstavljaju sastavni dio naše historije i kulture u pepeo bio svrsishodan čin s ciljem brisanja velikog dijela naše palestinskog pamćenja.”
Brisanje grada s lica zemlje
Od ruševina devastiranih zgrada i sravnjenih brda do zaravnjene vegetacije, Izrael je izbrisao gotovo svaku bitnu komponentu koja čini urbani identitet Palestinaca u Gazi.
“Ovo je kako bi se dalje spriječilo da Pojas Gaze bude spoj grada, mjesta, sela i kampa pogodan za život; i da i dalje bude predmet nasilja”, kaže dr. Fatina.
Dr. Fatina ističe da rat nesumnjivo označava prekretnicu - transformaciju Gaze iz najvećeg svjetskog 'zatvora na otvorenom' u najveći izbjeglički kamp.
Ali Palestinci u Gazi i dalje odišu duhom života i napretka. Yousri je zaprepašten kada vidi toliko ljudi koji obnavljaju svoje domove uprkos tekućim bombaškim napadima koji razaraju gradove i sela.
“Ljudi ovdje imaju nevjerovatnu volju da ponovo izgrade svoju zemlju, svoju zajednicu i svoj identitet”, kaže Yousri.
