U invalidskim kolicima, Khatib se sastaje sa svojim učenicima u kući svog sina u Pojasu Gaze. On ih podučava matematici koristeći improvizovanu tablu od vrata frižidera, koju je napravio uz pomoć sina.
Rekao je da je ideja nastala tokom pandemije koronavirusa. Za to vrijeme, kaže Khatib, učenici nisu mogli pohađati školu u učionici, pri čemu je obrazovni sektor bio ponajviše pogođen.
"Neki učenici su se osjećali izgubljenima kada su vidjeli da iz devetog razreda (prva godina srednje škole) idu direktno u 12. razred (viša i završna godina), jer postoji praznina. Dakle, moj posao je da popunim ovu prazninu i poboljšam učenje, koje je izostalo tokom dvije godine pandemije”, rekao je.
Khatib drži časove učenicima koji ne mogu priuštiti skupe časove kod privatnih nastavnika, tražeći od njih samo simbolične naknade. Čak nudi i besplatne časove za one koji to nikako ne mogu priuštiti. Danas ima blizu 50 učenika koji pohađaju njegovu nastavu.
Khatib je ostao paralizovan od povrede 2003. godine.
"Povrijeđen sam 2003. godine od pogotka (Izraela) teškim metkom koji me je natjerao da koristim invalidska kolica, i nije bilo posla za mene”, dodaje Khatib.
Kada je završio fakultet, počeo je da daje privatne časove jer nije mogao da se zaposli.
