Svjetski program za hranu (WFP) mora imati "bezbjednosne garancije" kako bi dopremio zalihe hrane u Gazu i spriječio glad koja prijeti više od dva miliona ljudi u enklavi, rekla je u petak izvršna direktorica WFP-a Cindy McCain.
"WFP ima zalihe hrane na granici i moći će se proširiti na 2,2 miliona ljudi širom Gaze, ali moramo imati bezbjednosne garancije i stalni pristup za bezbjednu isporuku", objavila je Cindy McCain na društvenoj mreži X.
U četvrtak je WFP upozorio da je sve više ljudi izloženo smrtonosnim epidemijama bolesti i daj "hitno potrebna fundamentalna promjena u dotoku humanitarne pomoći u Gazu".
Šefovi WFP-a, UNICEF-a i Svjetske zdravstvene organizacije rekli su da dobivanje dovoljno zaliha u Gazi sada zavisi od otvaranja novih ulaznih ruta, svakodnevnog propuštanja više kamiona kroz granične kontrole, manje ograničenja kretanja humanitarnih radnika i bezbjednosnih garancija za ljude koji distribuišu pomoć.
WFP je rekao da je humanitarna akcija ozbiljno ograničena zatvaranjem svih osim dva granična prilaza na jugu i višestrukim procesom provjere za kamione koji idu u Gazu.
Osim toga, kada kamioni uđu, napori da se uspostave servisni punktovi za ljude u nevolji otežani su "bombardovanjem i stalnim pomicanjem frontova", što ugrožava živote civila u Gazi i humanitarnog osoblja koje im nastoji pomoći.
"Ljudi u Gazi riskiraju da umru od gladi nedaleko od kamiona napunjenih hranom. Svaki izgubljeni sat dovodi u opasnost nebrojene živote", rekla je McCain u četvrtak.
Od početka vojne ofanzive za genocid optuženog Izraela na Pojas Gaze 7. oktobra ubijeno je 28.775 Palestinaca, dok je broj povrijeđenih 68.552.
Po tužbi za genocid koju je pokrenula Južnoafrička Republika, Međunarodni sud pravde je 26. januara presudio da se Izrael mora suzdržati od bilo kakvih radnji povezanih s ubijanjem, napadima i uništavanjem stanovnika Pojasa Gaze i poduzeti sve mjere da spriječi genocid.
Prema podacima Ujedinjenih nacija, zbog izraelske ofanzive je 85 posto stanovništva Pojasa Gaze interno raseljeno i suočeno s akutnom nestašicom hrane, čiste vode i lijekova, dok je 60 posto infrastrukture enklave oštećeno ili uništeno.
