Šta je Šangajska organizacija za saradnju?

Predsjednik Uzbekistana Šavkat Mirzijajev bit će domaćin multinacionalnog skupa koji okuplja osam država.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan trebao bi u četvrtak odletjeti u Samarkand, gdje će, kako se očekuje, imati brojne diplomatske susrete, a politički analitičari će posebno pratiti njegove sastanke s predsjednicima Rusije i Kine, Vladimirom Putinom i Xi Jinpingom.

Turkiye je partner u dijalogu ove organizacije od 2012. godine.

Trenutno se SCO sastoji od osam država članica: Kine, Indije, Kazahstana, Kirgistana, Pakistana, Rusije, Tadžikistana i Uzbekistana. Osim Turkiye, postoji još pet partnera u dijalogu, a to su Azerbejdžan, Kambodža, Nepal, Šri Lanka i Armenija.

U međuvremenu, Iran bi trebao biti prihvaćen kao punopravni član organizacije, dok će se Afganistan, Bjelorusija i Mongolija pridružiti kao zemlje posmatrači.

Ove godine, samit u Samarkandu se održava u ključnom trenutku, dok sukob Ukrajine i Rusije još traje, a rastu i tenzije između Azerbejdžana i Armenije.

Uoči sastanka najviših lidera, 23. augusta je zaključena konklava ministara odbrane zemalja članica SCO-a, a prije više od mjesec, tačnije 29. jula, održan je skup Vijeća ministara vanjskih poslova zemalja članica.

Ovo je kratak pregled onoga šta je zapravo SCO i njegovog značaja u vrijeme evolucije geopolitičke situacije u regionu Evroazije.

Organizacija

Prije 21 godinu, 15. juna 2001. godine, lideri Kazahstana, Kirgistana, Tadžikistana, Uzbekistana, Rusije i Kine okupili su se u Šangaju i postavili temelje ove organizacije.

Organizacija se razvila iz ranije regionalne sigurnosne grupe formirane 1996. godine nakon raspada Sovjetskog Saveza, kada su centralnoazijske države stekle nezavisnost od Moskve.

Kasnije u augustu 2007. godine, Ugovor o dugoročnom susjedstvu, prijateljstvu i saradnji, ratifikovan u Biškeku, učvrstio je pravni temelj organizacije.

Jedan od ključnih ciljeva organizacije je jačanje prijateljskih, dobrosusjedskih odnosa i međusobnog povjerenja među državama članicama.

Zemlje članice SCO-a zauzimaju više od 60 posto evroazijskog kopnenog teritorija i broje populaciju više od 3,2 milijarde stanovnika, a njihov ukupni bruto domaći proizvod čini blizu četvrtine globalnog.

Obim

U početku posebno fokusiran na regionalnu sigurnost, uključujući granične konflikte, terorizam i militantnost, aktivnosti SCO-a su se proširile na ekonomiju i trgovinu, transport i provođenje zakona. Međutim, sigurnost i ekonomska saradnja ostaju prioriteti.

U prvim danima osnivanja organizacije, neki zapadni komentatori su uporedili SCO s potencijalnom grupom u stilu NATO-a koja bi jednog dana mogla predstavljati izazov za Zapad. Ali organizacija se, u praksi, ograničila na manje vojne vježbe i sigurnosne inicijative.

Ključni aspekt koji se čini očiglednim u funkcionisanju SCO-a je da su Kina i Rusija dominantne članice. Dok Rusija regiju centralne Azije smatra svojom sferom utjecaja, kineski ekonomski utjecaj kroz različite infrastrukturne projekte širom regiona stavlja je na vodeću poziciju.

Okupljanje u Samarkandu pruža priliku državama članicama da ostvare ekonomski potencijal koji saradnja može pružiti.

Samarkand, drugi po veličini grad u Uzbekistanu, koji je ujedno i na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine, nalazi se na historijskoj ruti Puta svile i dom je više od hiljadu kulturnih znamenitosti koje odražavaju njegovu duboko ukorijenjenu historiju koja datira iz 8. stoljeća.