U svijetu političkih nemira riječi poput "terorizam", "nasilje" ili "genocid" često se na Zapadu koriste kao etikete za složene političke pokrete.
Jedna od riječi koja se često dovodi u vezu s tim kontroverzama je arapska riječ "intifada".
Ovaj se termin na Zapadu često povezuje s negativnim konotacijama kada je riječ o palestinskim ustancima, dok se za ostale ustanke u svijetu koristi u pozitivnom kontekstu – kao simbol borbe za pravednost i slobodu.
Ovdje je važno razumjeti da intifada ne znači genocid, terorizam ili pozive na nasilje, već predstavlja samo pokret koji se bori za promjenu, često bez nasilja. Nedavno su studenti širom svijeta izašli iz svojih učionica i postavili kampove ispred univerziteta kako bi osudili izraelski rat u Gazi.
Na univerzitetskim kampusima i gradskim ulicama riječ intifada je postala ključna za propalestinske proteste. Transparenti pozivaju na "globalizaciju intifade", a demonstranti često uzvikuju "Jedno rješenje: intifada, revolucija" ili "Živjela intifada" dok marširaju.
Ovi protesti studenata protiv izraelskog rata u Gazi danas su javnosti poznati kao “intelektualna intifada”.
Ali, šta zapravo znači intifada?
Zloupotreba stranih riječi
Doslovni prijevod arapske riječi intifada je "(pr)otresanje", ali u političkom smislu ona označava masovni otpor protiv političke opresije ili okupacije.
Arapski sadrži mnogo riječi za pobune ili ustanke, od kojih svaka ima različito značenje, i nerijetko se drugačije shvataju na Zapadu, a kada se koriste na engleskom jeziku, često se i zloupotrebljavaju.
“Riječ džihad se zaista zloupotrebljava na Zapadu. Kada upotrijebite riječ džihad, ljudi odmah pomisle na: sveti rat”, rekao je Mohammed Sawaie, profesor arapskog na Univerzitetu Virdžinija. “Pravo značenje te riječi je borba.”
On je objasnio da u arapskoj tradiciji postoje dva značenja ovog termina: veliki džihad i mali džihad.
Prvi je vjerski rat, ali drugi, koji je češći u svakodnevnoj upotrebi, jeste lična borba, poput pokušaja prestanka pušenja, prenosi Forward.
Palestinske intifade
Intifada je postala posebno poznata kroz palestinske intifade, ali se koristila i za druge ustanke širom svijeta, uključujući varšavski, tuniski i druge, u mnogo pozitivnijem kontekstu.
Međutim, kada se govori o palestinskim intifadama, često se stavlja naglasak na nasilje i terorizam, dok se slični pokreti drugdje u svijetu više tumače kao borba za slobodu.
Ovo postavlja pitanje: zašto se palestinski pokreti često stigmatiziraju? Povijest palestinskih intifada pruža odgovor. Frustracija među Palestincima koji su živjeli pod izraelskom okupacijom dostigla je vrhunac 1987. godine, kada je počela Prva intifada.
Ovaj spontani, masovni otpor izrazio se kroz bacanje kamenja, na što su izraelski vojnici odgovorili mecima. Više od 1000 Palestinaca je ubijeno.
Druga intifada, poznata kao Al-Aksa, bila je još brutalnija, posebno prema civilima. Izraelski i međunarodni mediji često su predstavljali palestinske borce kao teroriste, ignorirajući uzroke njihove borbe.
Stavljanje riječi intifada u kontekst terorizma ili nasilja može biti pojednostavljeno i nepravedno, jer iza nje stoje dugogodišnja tlačenja, nepravda i želja za slobodom.
Intifadu su prvenstveno pokretali mladi Palestinci – a danas su tu inicijativu preuzeli ljudi širom svijeta čija će želja za promjenom ostati urezana u historiji čovječanstva.
