Viseći s mosta na autoputu u Madridu, lik jednog od najpoznatijih svjetskih tamnoputih fudbalera stoji kao grafički podsjetnik na rasizam koji se širi evropskim fudbalom. A oni su svuda.
U Italiji, gdje su se u aprilu čuli „majmunski povici“ dok je tamnoputi igrač slavio gol. U Engleskoj, gdje je kora od banane bačena od neprijateljske gomile tokom utakmice u sjevernom Londonu pala pred noge tamnoputom igraču nakon što je postigao jedanaesterac. U Francuskoj, gdje su tamnoputi igrači iz muške reprezentacije bili na meti užasnog rasnog zlostavljanja na internetu nakon što su izgubili u prošlogodišnjem finalu Svjetskog prvenstva.
Idite izvan Evrope i naći ćete ih i vi.
U Australiji, gdje je bilo „majmunskih povika“ i fašističkog skandiranja tokom prošlogodišnjeg finala Kupa Australije. U Južnoj Americi, gdje je najveće takmičenje na kontinentu, Copa Libertadores, pokvareno ovakvim povicima. U Sjevernoj Africi, gdje su se tamnoputi igrači iz podsaharske Afrike žalili na rasističke povike arapskih navijača.
Manifestacija dubljeg društvenog problema, rasizam je decenijama star problem u fudbalu koji je pojačan društvenim medijima i sve većom spremnošću da se to prozove. Prije samo 11 godina Sepp Blatter, tadašnji predsjednik FIFA-e, negirao je da je u igri bilo rasizma, rekavši da se svako zlostavljanje treba riješiti rukovanjem.
Tamnoputi igrač koji je trenutno izložen najžešćim rasističkim uvredama visokog nivoa je Vinicius Junior, 22-godišnji Brazilac koji igra za Real Madrid, najuspješniji fudbalski tim u Evropi.
Bila je to slika koja prikazuje Viniciusa koja je visila s nadvožnjaka u blizini madridskog terena za obuku u januaru. Prije dvije sedmice, u možda odlučujućem incidentu za špansku utakmicu, Vinicius je bio doveden do suza nakon što se suočio s navijačem koji je pokazivao „majmunske gestove“ prema njemu.
Vinicius je taj koji se pojavljuje kao vodeći glas crnaca u borbi protiv rasizma, koji nastavlja da mrlja najpopularniji svjetski sport.
"Imam svrhu u životu", rekao je on na Twitteru, "i ako moram da nastavim da patim kako buduće generacije ne bi morale da prolaze kroz ovakve situacije, spreman sam i pripremljen."
Viniciusova najveća zabrinutost je što španske fudbalske vlasti ne čine malo da zaustave zlostavljanje, što dovodi do toga da je rasizam prihvaćen dio fudbala u zemlji u kojoj igra od svoje 18. godine.
Zaista, savezi širom svijeta su bili prespori da bi se opremili ovlastima da sankcionišu timove zbog rasističkog ponašanja njihovih navijača, uprkos tome što im je FIFA dala ovlaštenje za to od 2013. godine.
Potrebne su stroge mjere opreza
Novčane kazne? Naravno. Djelomično zatvaranje stadiona? Uredu. Ali strože kazne, poput oduzimanja bodova ili isključenja sa takmičenja? Obično su rezervisani za pitanja kao što su loše upravljanje finansijama, a ne rasno zlostavljanje igrača.
Rezultat je osjećaj bespomoćnosti među tamnoputim igračima. Upitan šta očekuje da će se dogoditi nakon incidenta sa Viniciusom, trener Real Madrida Carlo Ancelotti je rekao: „Ništa. Jer se to dešavalo mnogo puta i ništa se ne dešava.”
Kampanje i slogani protiv rasizma su dobrodošli, ali se sve više smatraju simbolima, posebno kada su kazne za rasno zlostavljanje od navijača često tako žalosne.
Stručnjaci vjeruju da bi globalni bijes i izljev podrške Viniciusu nakon njegovog posljednjeg zlostavljanja mogli označiti prekretnicu u borbi protiv rasizma u Španiji. To je svakako pogodilo Brazil, gdje su bili protesti ispred španske ambasade u Sao Paulu, dok španska liga nastoji povećati svoja ovlaštenja za izricanje sankcija. Njegov protokol je bio da se optužuju incidenti i prosljeđuju dokazi sudovima, gdje se slučajevi obično odgađaju.
Jacco van Sterkenburg, profesor rase, inkluzije i komunikacije u fudbalu i medijima na Univerzitetu Erasmus u Rotterdamu, rekao je da je eksplicitni rasizam na stadionima prihvaćeniji u španskoj i južnoevropskoj fudbalskoj kulturi u poređenju s mjestima poput Engleske i Nizozemske, gdje su se mediji, bivši igrači i fudbalski savezi otvoreno pozabavili ovim pitanjem.
"Kada, kao fudbalski savez, ne zauzmete čvrst stav protiv toga i ne ponavljate tu poruku iznova i iznova, ona će se ponovo pojaviti", rekao je Van Sterkenburg.
Jermaine Scott, docent historije na Florida Atlantic univerzitetu, rekao je za AP da, iako otvoreni rasizam više nije problem koji se stalno javlja u mejnstrim američkom sportu, institucionalni rasizam se ogleda u nedostatku trenera i rukovodilaca koji su crnci, starosjedioci ili ljudi boja. Isti institucionalni rasizam vidi u evropskom fudbalu.
"Kako se fudbal širio svijetom, različite kulture su činile igru svojom, i usađivale različite vrijednosti, poput kreativnosti i inovacije i, što je najvažnije, radosti, a neki bi čak rekli i slobode", rekao je Scott.
„Dakle, kada igrač poput Vinija mlađeg igra klasičnim afro-brazilskim stilom, praćen slavljem sambe, to poremeti sistem vrijednosti evropskog fudbala.”
Fudbalu je potrebna vanjska pomoć u borbi protiv rasizma i dobiva je preko antidiskriminacijskih kampanja kao što su Kick It Out u Britaniji i LICRA u Francuskoj. Mreža Fare, panevropska grupa osnovana za suzbijanje diskriminacije u fudbalu, postavlja tajne posmatrače u gomilu na najvećim evropskim utakmicama kako bi otkrila rasističke povike i ekstremističke simbole na transparentima.
Obožavatelji također sve češće podižu svijest o rasističkim incidentima prijavljujući ih ili objavljujući videozapise i fotografije na društvenim mrežama, koje vlasti često koriste kao dokaz za kažnjavanje počinilaca.
Dugogodišnji rasizam
Rast društvenih medija ima svoje negativne strane kada je u pitanju pojačanje rasističkog zlostavljanja u fudbalu u odnosu na prethodne generacije, gdje je uglavnom bilo ograničeno na unutarnje stadione.
Sada ljudi mogu anonimno ispaljivati rasističke uvrede preko svog telefona, na račune najboljih svjetskih igrača na Instagramu i Twitteru.
Više obrazovanja i strožije kazne su od vitalnog značaja u borbi za suzbijanje rasizma, rekao je bivši pobjednik Svjetskog prvenstva koji je igrao u Španiji i doživio slično zlostavljanje kao Vinicius.
"Rasizam je ukorijenjen, to je nešto na što su ljudi navikli, to je nešto što se prenosi s generacije na generaciju", rekao je igrač koji je odbio da bude imenovan, jer mu sadašnji poslodavac ne dozvoljava da daje intervjue.
“A ne možemo ni reći da je to nešto što će vremenom biti bolje, jer je to bilo isto prije mnogo decenija i ništa se nije promijenilo.”
