Palestinski doktor izjavio je da su ga izraelske snage u Gazi zadržale kada su preuzeli bolnicu i izložile ga zlostavljanju tokom 45 dana zatočeništva, uključujući uskraćivanje sna, stalno vezivanje i prekrivanje očiju prije nego što su ga pustili prošle sedmice.
Doktor Said Abdulrahman Maarouf radio je u bolnici Al-Ahli Arab u gradu Gazi kada ju je u decembru okružila izraelska vojska.
"Tortura je bila vrlo teška u izraelskom zatvoru. Ja sam doktor. Težak sam bio 87 kilograma. Izgubio sam, u 45 dana, više od 25 kilograma. Izgubio sam ravnotežu. Izgubio sam fokus. Izgubio sam sve osjećaje", rekao je.
"Kako god da opišete patnju i uvrede u zatvoru, nikada ne možete saznati stvarnost ako je ne proživite", dodao je.
Opisao je kako su mu bile vezane ruke, noge bile okovane, a oči prekrivene gotovo svo vrijeme u zatvoru.
Rekao je da su mu naredili da spava na mjestima prekrivenim šljunkom, bez madraca, jastuka ili pokrivača, uz glasnu muziku.
Izraelska vojska nije odgovorila na zahtjev za komentarom nakon više od jednog dana, ali je rekla da će imati saopćenje kasnije. Prethodno su negirali ciljanje ili zlostavljanje civila.
"Nema informacija o mojoj djeci i ženi"
Maarouf je rekao da ne zna gdje je bio zadržan jer je tokom cijelog zatočeništva imao povez na očima i nije bio siguran jesu li ga držali unutar ili izvan Gaze.
Kasnije je odvezen do prijelaza Kerem Shalom i preuzet od Crvenog križa.
Maaroufovo hapšenje bio je posljednji trenutak kada je imao vijesti o svojoj porodici, a još uvijek ne zna da li su preživjele napad kako su izraelske snage napredovale prema gradu Gazi pod snažnim artiljerijskim napadom.
Maarouf je suzdržao suze dok je opisivao svoj posljednji telefonski razgovor sa kćerkom dok su izraelski vojnici putem razglasa pozivali sve doktore i medicinsko osoblje da napuste zgradu bolnice.
Ona je bila u porodičnoj kući u Gazi, jedna od petoro njegove djece koja su bila tamo sa suprugom i još 15 do 20 rođaka.
"Tata, bombardiranje je stiglo do nas. Šta da radimo?" rekla mu je. Odgovorio je da bi mu bilo neizdrživo ako bi joj rekao da ostanu, a budu ubijeni, ili da kaže da odu, a tada budu ubijeni.
"Ako želite otići, onda idite. Ako želite ostati, onda ostanite. Ja sam u istom rovu s tobom i sada idem prema izraelskim vojnicima ne znajući svoju sudbinu", prisjetio se doktor.
"Od tog trenutka do danas nemam informacija o svojoj djeci i svojoj ženi", rekao je, plačući.
"Svaki od nas je želio smrt"
Razaranje u Gazi raspršilo je porodice i prekinulo komunikaciju, otežavajući ljudima fizički pristup mnogim područjima i onemogućavajući im međusobni kontakt telefonom, s obzirom na to da su većina telekomunikacijskih mreža nedostupne.
Maarouf vjeruje da je bio jedan od više od 100 zatvorenika koji su bili držani na istom mjestu. "Svaki od nas je želio smrt... želio umrijeti od težine patnje", rekao je.
Istakao je da mu je rečeno da spava ležeći na šljunku bio najgori dio njegovog iskustva.
"Ja sam pedijatar koji radi već 23 godine u ovoj oblasti. Nisam počinio nikakav humanitarni zločin. Moje oružje je moja olovka, moja sveska i moj stetoskop. Nisam napustio mjesto. Liječio sam djecu u bolnicama", rekao je.
"Kada su nas pozvali tamo gdje su tenkovi, mislio sam da ćemo biti tamo nekoliko sati i otići. Mislio sam da će se lijepo ponašati prema nama, jer smo doktori i nismo počinili nikakav zločin", dodao je.
Po povratku u Gazu, ponovo radi na dječijem odjelu, sa stetoskopom oko vrata, zvuk bebe koja plače i zabrinutim šaptom roditelja oko njega.
