Palestinski zaselak Al-Qabun na centralnoj okupiranoj Zapadnoj obali bio je tih ove sedmice – polja za ispašu ovaca su napuštena, prazna školska zgrada zaključana, improvizovane kuće ostavljene.
Posljednje porodice koje su tamo živjele spakovale su se prije dvije sedmice, protjerane iz svojih domova u kojima su živjele gotovo tri decenije zbog, kako su rekli, godine intenzivnih napada i uznemiravanja naoružanih izraelskih doseljenika koji žive u nedozvoljenim ispostavama na susjednim vrhovima brda.
“Ovdje se osjećam kao da sam izbjeglica, a doseljenici su vlasnici naše zemlje”, rekao je Ali Abu Kbash, pastir koji je sa svoje četvero djece i 60 ovaca pobjegao iz Al-Qabuna na stjenovite padine susjednog sela.
Rekao je da je život postao nepodnošljiv jer su doseljenici pokušavali da zauzmu njegova polja sa svojim ovcama, ometali vodosnabdijevanje sela i rutinski upadali u njegovo selo da maltretiraju stanovnike.
Egzodus iz Al-Qabuna, malog beduinskog sela sjeveroistočno od grada Ramallaha koje je imalo 89 ljudi prije evakuacije, predstavlja treći slučaj u četiri mjeseca u kojem se palestinska zajednica ispraznila, prema podacima UN-ovih posmatrača. Stanovnici za to krive rastuće nasilje među doseljenicima.
Za Palestince, nedavni val napuštanja Zone C – 60 posto okupirane Zapadne obale koja je ostala pod izraelskom vojnom kontrolom od privremenih mirovnih sporazuma iz 1990-ih – simbol je nove faze u izraelsko-palestinskom sukobu, jer su izraelski doseljenici udvostručili pastirstvo kao sredstvo za otimanje zemlje.
Zvaničnici Ujedinjenih naroda upozoravaju da ovaj trend mijenja mapu okupirane Zapadne obale, učvršćujući neovlaštene ispostave.
Otprilike 500.000 Izraelaca naselilo se na okupiranoj Zapadnoj obali – posebno u Zoni C – otkako je Izrael zauzeo teritoriju, zajedno sa Istočnim Jerusalemom i Gazom, u bliskoistočnom ratu 1967. godine.
Njihovo prisustvo većina međunarodne zajednice vidi kao veliku prepreku miru.
Netanyahuov glavni cilj
Proširenje naselja promovirale su uzastopne izraelske vlade tokom gotovo šest decenija, ali Netanyahuova ekstremno desničarska vlada to je postavila kao glavni prioritet.
Doseljenik i ministar finansija Bezalel Smotrich planira da zatraži od vlade da izdvoji 180 miliona dolara za okupirane projekte Zapadne obale koji bi mogli unaprijediti njegov cilj eliminisanja bilo kakvih razlika između života u ilegalnim naseljima i života unutar međunarodno priznatih granica Izraela.
"Raseljenost Palestinaca usred sve većeg nasilja doseljenika je veličine koju ranije nismo zabilježili", rekao je Andrea De Domenico, šef Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova na okupiranoj palestinskoj teritoriji.
Napadi doseljenika raselili su gotovo 500 Palestinaca, uključujući 261 dijete, u posljednjih godinu i po, procjenjuje ured.
Glasnogovornik doseljenika u regiji negirao je optužbe za nasilje ili agresiju na palestinske zajednice. „Niko ih nije tjerao vani“, rekla je Eliana Passentin. “Odlučili su da odu.”
Iako su beduini tradicionalno nomadski, nedavni odlasci nisu dobrovoljne sezonske migracije, kažu stanovnici i istraživači. Umjesto da se presele u obližnje zaseoke prije povratka, beduini bježe s otvorenih područja okupirane Zapadne obale u naseljene gradove pod administrativnom kontrolom palestinske uprave.
Većina raseljenih seljana je izjavila da bi jednog dana željela da se vrati kući, ali neće, osim ako ispostave ne nestanu.
Od 36 ljudi koji su početkom jula pobjegli iz palestinskog zaseoka Al-Baqa, istočno od Ramallaha, samo se jedna šestočlana porodica vratila nakon što su doseljenici iz novoosnovane ispostave zapalili selo, puštajući svoje ovce na palestinsku ispašu polja i paleći kuće s ljudima unutra.
„Ostatak mog sela je previše uplašen da bi se vratio“, rekao je Mustafa Arara, 24-godišnji stanovnik koji se nedavno vratio.
Palestinske grupe za ljudska prava opisuju porast upada doseljenika kao dio strategije koju podržava država. Decenijama pokret doseljenika nastoji da očisti dijelove okupirane Zapadne obale oko ceste Route 90 koju su izgradili Izraelci i koja prolazi kroz dolinu Jordana.
Ako bi Izrael razvijao te oblasti, to bi ojačalo susjedstvo naselja i dodatno oslabilo ionako slabu mogućnost sporazuma o podjeli koji bi vodio palestinskoj državnosti.
Mnoge beduinske zajednice u Zoni C predviđene su za protjerivanje jer nisu mogle dobiti dozvolu za gradnju.
Prema podacima grupe za zaštitu naselja „Peace Now“, više od 95 posto palestinskih građevinskih dozvola je odbijeno. Vojska rutinski izdaje naloge za rušenje kuća od valovitog lima i drvenog otpada.
Prošle sedmice, vlasti su sravnile sa zemljom školsku zgradu koju je finansirala Evropska unija u beduinskom zaseoku Ein Samiya, iz kojeg je 150 stanovnika nedavno pobjeglo – praktično garantujući da se neće uskoro vratiti.
Ali vlada decenijama nije provodila masovna iseljavanja. U nekim slučajevima, Vrhovni sud Izraela odgađa protjerivanje beduinskih zajednica ispitujući imaju li vlasti odgovarajuće planove za preseljenje.
Grupe za ljudska prava kažu da radikalni izraelski doseljenici i njihove ovce rade ono što izraelske vlasti nisu – tjeraju gomilu beduina sa zemlje koju su naseljavali decenijama. Većina se nastanila u tom području nakon što su pobjegli ili bili protjerani iz pustinje Negev u ratu 1948. oko stvaranja Izraela.
"Mislim da nije bilo sastanka u zadimljenoj prostoriji između vojske i vlade i naseljenika", rekao je Michael Sfard, istaknuti izraelski advokat koji često zastupa Palestince. „Ali na općenitiji način, Izrael direktno gura palestinsku zajednicu dalje od otvorenih traka Zone C u naseljenije enklave.”
„Amana“, grupa koja podržava i finansira neovlaštena naselja, opisala je pastirske ispostave kao način da Izraelci uz najmanje napora preuzmu većinu zemlje na konferenciji 2021.
„Izgradnja zauzima malo prostora, skupa je i ne dozvoljava vam da dovedete velike količine ljudi u kratkom vremenskom periodu“, rekao je Amanin generalni sekretar Ze'ev Hever na konferenciji.
"Anđeli mira"
„Izraelski doseljenici-pastiri sada kontrolišu blizu 60.000 hektara – nešto manje od sedam posto Zone C“, rekao je Dror Etkes, izraelski istraživač protiv doseljavanja. Četvrtina tog zemljišta zaplijenjena je nakon evakuacije palestinskih stanovnika. „Kada se Al-Qabun ispraznio, blizu 3.000 dodatnih hektara palo je pod izraelsku kontrolu“, rekao je Etkes.
Nasilje Izraelaca je odavno rutina na toj teritoriji. Ali pod Netanyahuovom novom vladom, broj napada na Palestince je naglo porastao, prema promatračima UN-a.
U pokrajini Ramallah – gdje su se četiri mala palestinska sela ispraznila od prošlog jula – UN je zabilježio da je 150 Palestinaca povrijeđeno, a četiri su ubijena od izraelskih doseljenika ili izraelskih snaga u incidentima vezanim za doseljenike između januara i početka augusta ove godine. To je gotovo duplo više od broja povreda zabilježenih u cijeloj 2022.
Izraelska vojska je saopštila da ne dozvoljava niti podržava akte nasilja među doseljenicima. U saopštenju se navodi da se snage sigurnosti bave "slučajevima u kojima je primljena prijava o nasilju u tom području".
Nakon evakuacije ranije ovog mjeseca, neki su se stanovnici iz Al-Qabuna vratili – da zapale ono što je ostalo od njihovih domova. Oni bi radije sami zapalili to mjesto nego pustili izraelskim doseljenicima da to urade, rekli su.
Nasilni doseljenici koji su ih natjerali da odu, rekli su, došli su iz obližnje ispostave poznate kao Malachei Hashalom, na hebrejskom "anđeli mira".
Osnovan 2015, Malachei Hashalom sebe opisuje kao „posebnu pastirsku farmu... gdje je jevrejsko prisustvo ključno za sigurnost i integritet zemlje“.
Ranije ove godine, Netanyahuova vlada obećala je legalizirati ispostavu.
