Na ulicama ratom razrušene Gaze, gdje izraelska vojna agresija ne jenjava, Saeed al-Err nastavlja voditi napore za spašavanje i brigu o mačkama, psima i drugim ranjivim stvorenjima u opkoljenoj enklavi.
Al-Err, 54-godišnji osnivač palestinske organizacije Sulala za spašavanje životinja, vodi ovu organizaciju od 2006. godine. Tvrdi da je prva i jedina licencirana organizacija koja radi na spašavanju i zaštiti životinja lutalica u Gazi.
Prije rata, Sulala je u skloništu u sjevernoj Gazi, otprilike veličine fudbalskog igrališta, zbrinjavala više od 400 pasa. Također je bilo 120 mačaka, od kojih je 40 pronašlo utočište u domu Al-Erra, također na sjeveru.
Zajedno sa svojom suprugom i osmoro djece, osnivač ove organizacije za spašavanje životinja bio je prisiljen više puta seliti se od početka posljednjeg rata u oktobru prošle godine. Sa svakom selidbom mogli su sa sobom ponijeti samo dio životinja o kojima su brinuli — u tim prilikama, to je bilo više stotina mačaka pod skrbi osnivača Sulale, kao i nekoliko pasa bez udova iz dijela skloništa za pse s invaliditetom.
Kada je izraelska vojska naredila civilima da se evakuiraju na jug u oktobru, Annelies Keuleers, koja volontira za organizaciju Sulala iz Belgije, izjavila je za TRT World da organizacija nije imala izbora nego napustiti sklonište.
Keuleers volontira za Sulalu od 2019. godine, pomažući organizaciji u komunikaciji na engleskom jeziku i upravljanju njihovim društvenim mrežama. Zbog nepouzdanog internetske veze širom Gaze, Al-Err je zamolio da ona vodi sve intervjue u njegovo ime i u ime skloništa za životinje.
"Saeed je sada u Nuseiratu, u centralnom dijelu Gaze, dok je sklonište u Zeitounu, koji je na sjeveru", izjavila je Keuleers. "Sjever je potpuno odsječen od juga. Apsolutno nema načina da se tamo ode", dodala je.
Mnogi su bili prisiljeni pobjeći nakon naredbe za evakuaciju, ali ona navodi da je jedan zaposlenik koji je živio blizu skloništa ponudio da ostane i brine o psima uprkos rizicima.
"Onda je počela kopnena invazija i on je pomislio: 'Ovo je previše opasno, moram otići'", objašnjava Keuleers. "Tako smo otvorili sva vrata i ostavili blizu 30 vreća hrane za pse od 20 kg, a onda smo morali otići - to je bilo krajem oktobra."
Dodala je da se devet pasa do sada vratilo do Al-Erra, nakon što su prešli više od sedam kilometara u sedmicama koje su uslijedile. Sada, pod brigom skloništa u Nuseiratu ima najmanje 15 pasa, više od 300 mačaka, tri magarca i jedan konj.
"Jako ga je pogodilo (Al-Erra) to što se dešava s magarcima i konjima, znate, oni moraju raditi mnogo više jer više nema struje, moraju nositi velike bačve vode — morate ih vuci kolima jer iz slavina više ne teče voda", kaže Keuleers.
Obaveze usred genocidnog rata
Sulala je imala mnogo drugih volontera na terenu u Gazi, ali od rata, kaže Keuleers, ljudi su prirodno "zauzeti preživljavanjem", što ih čini teškim za kontaktiranje i manje uključenim. "Trenutno na terenu imamo veterinara koji volontira i još jednu osobu koja je zaposlena."
Dodaje, "U WhatsApp grupi smo s veterinarima iz cijelog svijeta", što omogućava Al-Erru i timu da zatraže savjet ili specijalizovanu ekspertizu kad je potrebno.
Starija djeca Al-Erra također su dio ekipe koja mu pomaže u obavljanju dužnosti, dijeli Keuleers, dok mlađi, uključujući najmlađu, sedmogodišnju Dianu koju s ljubavlju zovu Dodo, obično su ih pratili na obilaske hraneći lutalice.
Danas, odgovaranje na slučajeve povrijeđenih ili napuštenih životinja izgleda kao posao kao i obično za osnivača Sulale, osim što to radi u stalnoj opasnosti.
"Uvijek je izgledao mnogo mlađe od 54 godine, a sada izgleda starije", rekla je Keuleers. "Imao je više sijedih dlaka od početka rata. Primijetila sam da je počeo kašljati u decembru, što je trajalo i do februara, tako da znam da je bio malo bolestan.“
"Također je tu nedostatak sna... Ne možete spavati kad stalno bombarduju. Stres zbog brige za ove životinje i nemogućnosti da ih nahranite također je bio vrlo težak", kaže Keuleers o izazovima s kojima se Al-Err suočava dok operacije u skloništu traju.
U videozapisu podijeljenom u januaru, Al-Err je rekao: "Dostigli smo tačku u kojoj je hrana koju imamo za naše životinje gotovo potrošena, i kupili smo hranu za ribe. Isprobali smo je, i mačke i psi su je jeli."
Nakon nekoliko mjeseci čekanja na pomoć hrane za životinje od nekoliko donatorskih organizacija iz inostranstva, Sulala je u aprilu primila zalihe za životinje. Međutim, zalihe već opadaju, što izaziva dodatnu zabrinutost, posebno od kada je izraelska vojska preuzela kontrolu i zatvorila granični prelaz Rafah 6. maja.
Ipak, osnivač Sulale je odlučio ostati i brinuti se za sve i samo čekati kraj rata. "Od početka rata uvijek je govorio da odlazak jednostavno nije opcija jer životinje ne mogu doći."
Prije rata, tim bi reagovao na blizu 35 slučajeva dnevno, prema riječima Keuleers.
Ona dodaje da i dalje dobijaju pozive i poruke od raseljenih Palestinaca širom Gaze koji se nadaju da Sulala može pomoći u spašavanju voljenih ljubimaca od kojih su bolno razdvojeni, ali napominje da obično mogu da se posvete "možda jednom slučaju svaka dva ili tri dana jer je sve teže kretati se."
Krajem aprila, tim je uspio stupiti u kontakt s Kamalom, studentom veterine koji su poznavali i koji je volontirao u skloništu za spašavanje prije rata.
On sada traži utočište u crkvi na sjeveru.
"Stupili smo u kontakt sa našim prijateljem Kamalom ... i on mi je kupio pet vreća [hrane za životinje]", rekao je 25-godišnji Sa'ed, najstariji sin Al-Erra, u videozapisu objavljenom na društvenim medijima. To je bilo iz zaliha koje su već bile unutar Gaze prije rata.
"Poslao sam mu novac putem svoje bankarske aplikacije. On je platio prodavcu tamo i donio hranu sa sobom, a hrana je tamo u crkvi tako da možemo uputiti bilo kojeg građanina ili volontera kod njega, i on će im dati hranu", dodao je.
Za „slabe i ranjive“
Keuleers kaže da je Al-Err "jednako zabrinut za ljude kao i za životinje". Pored donacija za pomoć u hrani za životinje i vođenje Sulale, sklonište za spašavanje prikuplja sredstva za kupovinu i distribuciju hrane gladnim stanovnicima Gaze.
"On brine o slabima i ranjivima, i čak se i za mene brine, znate," primjećuje Belgijanka. "
Ja sam u sigurnoj zemlji. Ne moram se bojati za svoj život, a on bi ipak rekao: 'Izgledaš umorno. Trebala bi malo odmoriti' ili 'Oh, pod velikim si pritiskom'". K
euleers dijeli da je Al-Err izgubio mnogo prijatelja koji su poginuli u ovom ratu. Ona redovno provjerava njegovo zdravlje i svih ostalih u Sulali koliko god joj internet-veza dozvoljava i opisuje razgovor koji je imala s Al-Errom.
"Sjećam se, kad sam razgovarala s njim, rekla sam mu, 'Stvarno ti treba neki tretman za mentalno zdravlje nakon ovoga.' A on je rekao, 'Da, svima u Gazi je to potrebno'."
