Od 1967. godine, izraelska vojska uhapsila je više od milion Palestinaca, prema podacima UN-a iz 2022. godine.
U Izraelu postoje dva odvojena pravna sistema.
Na okupiranoj Zapadnoj obali, izraelski doseljenici podliježu civilnom i krivičnom pravnom sistemu, dok su Palestinci izloženi vojnim zakonima.
Ova pravna asimetrija stvara situaciju u kojoj su Palestinci često izloženi nepravednim postupcima tokom hapšenja.
Hapšenja se često odvijaju kroz iznenadne vojne racije u palestinskim kućama ranom zorom. Ti postupci uključuju ponižavajuće pretrese članova porodica i njihovih domova, uništavanje imovine i stvari, te verbalno i fizičko zlostavljanje.
Takve prakse ne samo da krše osnovna ljudska prava, već su i u suprotnosti s međunarodnim pravom. Prema Ženevskoj konvenciji, stanovnici Gaze ne bi trebali ni biti u izraelskim zatvorima.
Konvencija naglašava da zarobljenici s okupiranih područja moraju biti zarobljeni na samom okupiranom području, a ne na teritoriji okupatorske sile. Broj zatvorenika je nakon 7. oktobra drastično povećan, jer je počelo kažnjavanje Palestinaca za najbanalnija djela, poput gledanja prohamasovog sadržaja.
Pogoršana situacija nakon 7. oktobra
Više od 5.200 Palestinaca bilo je u izraelskim zatvorima prije 7. oktobra.
Broj zatvorenika sada je porastao na više od 10.000. Prema izvještaju Addameera, od 7. oktobra izraelska zatvorska služba (IPS) počela je da provodi mjere odmazde protiv zatvorenika uvođenjem „vanrednog stanja u zatvorima” koje izraelskom ministru sigurnosti daje praktično neograničena ovlaštenja da određuje mjere prema zatvorenicima.
Nakon ove odluke, zatvorenici su suočeni s brutalnim mjerama koje ugrožavaju njihova osnovna prava i dostojanstvo. Institut za zatvorske usluge onemogućio je svaku komunikaciju zatvorenika s vanjskim svijetom, oduzeo televizore, ograničio posjete, isključio struju i smanjio pristup vodi na samo jedan sat dnevno. Racije su se dogodile u nekoliko zatvora, a praćene su napadima na zatvorenike.
Dodatno, IPS je smanjio prehranu zatvorenika na samo dva nekvalitetna obroka dnevno. Zatvorske klinike su zatvorene, ograničavajući pristup medicinskoj njezi. Zatvorenicima je onemogućeno posjećivanje bolnica i vanjskih klinika, čak i onim oboljelim od raka, kojima treba kontinuirano liječenje.
Ove mjere ne samo da ozbiljno ometaju pristup medicinskoj skrbi, već i ograničavaju temeljna ljudska prava zatvorenika.
Porodične posjete su potpuno zabranjene, dok su advokati prvobitno bili spriječeni u posjetama zatvorima, a sada se suočavaju s ograničenjima koja otežavaju obavljanje njihovog posla.
Državni tužilac je prihvatio prijedlog da se dozvoli pretrpanost zatvora, a Knesset je odobrio amandman kojim se zatvorenicima dozvoljava da spavaju na dušecima na podu u slučaju pretrpanosti.
Administrativni zatvor: Zatvor bez optužbe i suđenja
Prema izraelskoj organizaciji za ljudska prava B’Tselem, krajem septembra 2023. godine 1.310 Palestinaca je bilo zatvoreno bez optužnice ili suđenja, uključujući najmanje 146 maloljetnika.
No, od tada je drastično povećana upotreba administrativnog pritvora, premašujući 2.000 osoba u prve četiri sedmice rata.
Administrativni zatvor, koji podrazumijeva zatvaranje bez suđenja ili optužbe, koristi se pod izgovorom da osoba planira počiniti krivično djelo u budućnosti.
U praksi to omogućava Izraelu da zatvori Palestince na nekoliko godina, a dokazi na kojima se zasniva njihova odluka nemaju čvrsto utemeljenje.
Amnesty International je otkrio da je Izrael sistematski koristio administrativni zatvor kao sredstvo za progon Palestinaca, a ne kao krajnju preventivnu mjeru.
Djeca u Gazi: Za bacanje kamenčića do 20 godina zatvora
Svake godine izraelske vlasti zatvore stotine palestinske djece. Od 2000. godine, procjenjuje se da je blizu 10.000 palestinske djece držano u sistemu izraelskog vojnog zatvora.
Djeca u Gazi su jedina djeca na svijetu koja se sistemski gone putem vojnog, a ne civilnog pravosudnog sistema.
Iz svjedočenja 739 palestinske djece koju su izraelske snage zatvorile sa okupirane Zapadne obale i procesuirale na izraelskim vojnim sudovima između 2013. i 2018. godine, Palestinsko društvo za zaštitu djece (DCIP) je utvrdilo da je izraelska vojska prilikom hapšenja koristila fizičko nasilje, vezanje ruku i povez na očima, kao i noćno hapšenje iz domova.
Djeca su često bila izložena verbalnom zlostavljanju, a mnogi nisu pravilno informisani o svojim pravima, dok su ispitivanja često obavljana bez prisustva članova porodice.
Najčešća optužba je bacanje kamena - za šta je maksimalna kazna 20 godina zatvora.
Unatoč stalnim naporima UNICEF-a i pozivima za okončanje noćnih hapšenja i zlostavljanja palestinske djece u izraelskim vojnim pritvorima, izraelske vlasti nisu poduzele konkretne promjene kako bi zaustavile ovu praksu.
Iskustva oslobođenih zatvorenika
U toku je razmjena zatvorenih u sklopu sporazuma o razmjeni zarobljenika između Izraela i Hamasa.
50-godišnja Attaf Jeradat jedna je od palestinskih zarobljenica koja je oslobođena u sklopu sporazuma. Jeradat je kazala da su palestinske žene u izraelskim zatvorima proživljavale torture, tukli su ih i ponižavali.
Palestinka je izjavila da su uvjeti u izraelskim zatvorima veoma loši te da je gotovo sve izneseno iz soba zatvorenika.
Komisija za pitanja zatvorenika krovne Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) navela je da je od 7. oktobra šest palestinskih zatvorenika umrlo u izraelskim zatvorima.
Izvještaji organizacije Amnesty International ukazuju na zabrinjavajuće metode zlostavljanja palestinskih zatvorenika, uključujući svlačenje donjeg rublja, fizičko zlostavljanje noževima i željeznim cijevima, te ponižavajuće postupke poput gašenja cigareta po njihovim tijelima, čak i uriniranja po njima.
