Napadi koje Izrael u posljednjoj godini izvodi na nekoliko arapskih zemalja, uključujući Palestinu, Jemen, Liban i Siriju, ponovo su pokrenuli debatu oko ideje “Velikog Izraela”.
Izraelci smatraju da se njihova “obećana zemlja” prostire od Nila do Eufrata, obuhvatajući dijelove Egipta, Jordana, Palestine, Libana, Sirije i šire.
Ova vizija nije samo geografska, ona nosi težinu snova mnogih cionističkih generacija.
Moderni politički značaj ove ideje pojavio se s usponom cionizma, počevši od izjave njihovog osnivača Theodora Herzla 1904. godine, kada je izjavio da će se granice države Izrael protezati “od Nila do Eufrata”.
Ovaj pogled na budućnost regiona izraelski zvaničnici njeguju i dan-danas.
Naprimjer, ovo je snimak iz januara ove godine u kojoj izraelski političar Avi Lipkin izjavljuje da će zauzeti sveta mjesta muslimana – Meku i Medinu.
Ovu ideju je potvrdio i izraelski ministar vanjskih poslova Eli Cohen, koji je izjavio da se “veličina Gaze nakon rata neće vratiti na ono što je bila prije”.
Postoji mnogo dokaza koji ovu ideju potkrijepljuju. Ali ono što je najvažnije je da Izrael niti traži mir niti razmatra mogućnost za postizanje istog.
Ovo je projekat koji napreduje zbog slabosti međunarodnog stava i šutnje zemalja koje su se odlučile za normalizaciju njihovih postupaka, pogrešno vjerujući da će ih to zaštititi.
Svijet stoji na raskrsnici: ili će djelovati da zaustavi cionističke planove ili će historija svjedočiti kako Izrael oblikuje budućnost regiona prema vlastitoj viziji, uvlačeći Bliski istok u beskrajne sukobe i humanitarne katastrofe.
