Smrt i razaranje koje je Izrael izazvao u Gazi vidljivi su svima, s više od 37.000 ubijenih Palestinaca u više od osam mjeseci i gotovo 85.000 povrijeđenih, pretežno žene i djeca. Ali postoji cijeli drugi aspekt priče skriven od svijeta: psihološki uticaj.
Prije nego što je Izrael pokrenuo svoj smrtonosni rat u oktobru, Palestinci su već bili suočeni s krizom mentalnog zdravlja zbog nasilja i neprekidne represije Izraela.
Studija Svjetske banke i drugih organizacija u novembru 2022. godine otkrila je da je više od polovine odrasle populacije Palestinaca pokazalo pozitivan rezultat na depresiju - 71% u Gazi i 58% na okupiranoj Zapadnoj obali.
Što se tiče djece, izvještaj UNICEF-a u februaru ove godine rekao je da je više od 500.000 djece u Gazi trebalo podršku mentalnog zdravlja prije oktobra prošle godine, a ta brojka se od tada povećala na više od 1 milion - gotovo svu djecu Gaze.
Dok Izrael izaziva smrt i razaranje u Gazi, organizacije poput Liječnika bez granica čak su izmislile novi termin kako bi identifikovale djecu bez preživjelih članova porodice: WCNSF - povrijeđeno dijete, bez preživjelih članova porodice.
Sve ovo je planski i dio "okupacijske psihologije" Izraela, prema dr. Iman Farajallah, kliničkoj psihologinji i profesorici psihologije sa sjedištem u Kaliforniji.
“Mislim da je zaista važno razumjeti kako funkcioniše psihologija okupacije. Ne možemo samo zanemariti godine okupacije koje su Palestinci zapravo proživjeli već 75 godina, i mislim da je ono što je Izrael radio toliko godina uglavnom stvaranje traumatiziranog naroda kroz svoje politike protiv Palestinaca“, rekla je za Anadoliju.
“Pokušavaju stvoriti traumatiziranu naciju koja se ne može izboriti za sebe i koja zapravo ne može tražiti oslobođenje ili samoopredjeljenje ili svoju vlastitu državu.“
Djeca Gaze pate od „kompleksne kontinuirane traume“
Kada je u pitanju trauma djece u Pojasu Gaze, Farajallah objašnjava da se suočavaju s onim što je poznato kao "kompleksna kontinuirana trauma", termin koji se odnosi na dugotrajno i ponovljeno izlaganje traumatičnim događajima.
"Palestinska djeca pate već toliko godina, generacija za generacijom... Trauma koju proživljavaju je kontinuirana, 24 sata dnevno, 7 dana u sedmici. Oni su u Gazi... velikom zatvoru ili otvorenom zatvorenom prostoru, i na vrhu svega toga, stalno su izloženi bombardovanju. Nemaju izlaza", rekla je.
Ova neprekidna trauma manifestuje se na različite načine, od depresije do utjecaja na kognitivne sposobnosti, objasnila je.
"Simptomi koje su palestinska djeca pretrpjela mogu se smjestiti u četiri kategorije. Prva su znakovi ponašanja, drugi kognitivni znakovi, zatim emocionalni znakovi, a četvrti i posljednji su fizički znakovi", rekla je.
"Imaju simptome poput depresije i anksioznosti. Imaju noćne more kada spavaju... Teško im je napustiti roditelje ili se pridržavati kućnih naredbi. Stalno se suočavaju s flashbackovima i bude se noću vrišteći, i imaju ponašanja izbjegavanja."
Ova djeca žive s konstantnim strahom od gubitka svojih roditelja ili nečeg drugog što im se može dogoditi, rekla je.
"Što se tiče njihovih kognitivnih znakova, mnogi od njih pate od zbunjenosti i nedostatka koncentracije", rekla je psihologinja.
Rekla je da joj su mnoge majke rekle da je njihovo dijete bilo dobro u školi prije, naprimjer, rata 2014. godine, ali nakon toga "zbog traume mnogi od njih nemaju sposobnost uspjeha u školi".
"Ljudi širom svijeta također su pogođeni"
Smrtonosno nasilje Izraela protiv Palestinaca i brutalnosti njihovog rata psihološki utječu na ljude širom svijeta, koji gledaju konstantan tok grafičkih slika i priča o ogromnom bolu i patnji, rekla je Farajallah.
Naglasila je da "indirektna trauma nije drugačija od direktnog traumatiziranja".
"Način na koji su ljudi u Palestini pogođeni je, naravno, jači... ali ljudi širom svijeta također su pogođeni, i simptomi poput depresije, anksioznosti, stresa mogu se pojaviti kod svih osoba koje zapravo doživljavaju indirektnu traumu", objasnila je.
"Gledanje indirektne traume stalno, uživo pred našim očima, to će utjecati na nas psihološki, fizički i emocionalno. Nema sumnje u to i jedini način izlaza bio bi ako odlučimo zatvoriti oči ili isključiti televizor, društvene medije i izolirati se," rekla je.
"Međutim, ne vjerujem da bilo ko ko vidi ove zločine i genocid koji se događa u Gazi može zatvoriti oči."
Sve ovo će utjecati na ljude dugoročno i "imati vrlo, vrlo negativan utjecaj na njihovu psihologiju", upozorila je.
