Kada su Izrael i Hamas izvršili razmjenu zatvorenika tokom jednosedmičnog primirja posljednje sedmice novembra, svijet je šokirano gledao kako iz izraelskih zatvora izlaze djeca.
Među 210 Palestinaca koje je Izrael pustio – svi su bili djeca i žene – bio je i 14-godišnji dječak.
Veliki broj djece među oslobođenim Palestincima vratio je fokus na jednu od najbrutalnijih i najnezakonitijih praksi Izraela na okupiranim palestinskim teritorijama.
Pregled dostupnih statističkih podataka i vjerodostojnih izvještaja otkriva obrazac po kojem je Izrael pritvarao i krivično gonio zapanjujući broj maloljetnika tokom decenija.
Od 1967. godine, palestinska djeca na okupiranoj Zapadnoj obali podliježu izraelskom vojnom zakonu, što ih čini jedinim maloljetnicima na svijetu koji su stalno procesuirani pred vojnim sudovima.
Zanimljivo je da je Izrael jedina zemlja koja sistematski koristi vojne sudske sisteme za krivično gonjenje djece.
Procjenjuje se da je godišnje 500-700 palestinske djece, od kojih su neki 12-godišnjaci, zadržano u pritvoru izraelskog vojnog sudskog sistema.
B'Tselem, izraelska organizacija za ljudska prava, izvijestila je da je od septembra Izraelska zatvorska služba držala 146 palestinskih maloljetnika iz razloga koji su klasifikovani samo kao "sigurnosni".
1991. godine, grupa za ljudska prava Međunarodna odbrana djece - Palestina (DCIP) počela je dokumentirati zatvaranja palestinske djece od izraelske vojske na okupiranoj Zapadnoj obali, uključujući Istočni Jerusalem i opkoljenu Gazu.
U protekle dvije decenije, kaže DCIP, blizu 13.000 palestinske djece prošlo je kroz pritvor, ispitivanje, krivično gonjenje i zatvor u okviru izraelskog vojnog sistema.
Ovi maloljetnici – uglavnom dječaci od 12 do 17 godina – spadaju u djelokrug izraelskog vojnog zakona, koji smatra da su pojedinci krivično odgovorni od navršenih 12 godina, što je suprotno međunarodnom pravu, koje priznaje svakog mlađeg od 18 godina kao dijete.
Između 1. januara 2016. i 31. decembra 2022, DCIP je prikupio izjave pod zakletvom od 766 djece zatočenika koje drže izraelske snage na okupiranoj Zapadnoj obali i procesuirani su pred izraelskim vojnim sudovima.
"Nijedno od 766 palestinske djece nije prijavilo da su im izraelske vlasti dale nalog za hapšenje u vrijeme kada su uhapšeni", navodi DCIP.
Samo 111 od 766 djece (14,5 posto) izjavilo je da su generalno informisani o razlozima njihovog hapšenja nakon toga.
Podaci DCIP-a ističu da je tri četvrtine djece nakon hapšenja doživjelo neki oblik fizičkog nasilja. U 97 posto slučajeva, nijedan roditelj nije bio prisutan prilikom ispitivanja, a dvije trećine nije bilo pravilno informisano o svojim pravima. Izraelske snage nisu obavijestile djecu o razlogu hapšenja u 85,5 posto slučajeva.
Statistički podaci dalje otkrivaju da je 80 posto djece podvrgnuto pretresu uz skidanje, a 42 posto je bilo uskraćeno za adekvatnu hranu i vodu, dok je 31 posto uskraćeno za pristup toaletu.
Palestina je okupirana u svakom pogledu
Izrael je 1991. godine ratifikovao Konvenciju UN-a o pravima djeteta (UNCRC), obavezujući se da će podržati prava i zaštitu navedene u ugovoru za svu djecu pod njegovom jurisdikcijom. Ovo uključuje davanje prioriteta najboljim interesima djeteta u donošenju odluka.
Međutim, Izrael odbacuje primjenjivost UNCRC-a na njegove odgovornosti za djecu na okupiranim palestinskim teritorijama.
Izraelsko postupanje prema djeci u okviru njegovog pravnog sistema poremećeno je kršenjem međunarodnog prava, uključujući (i) održavanje dva odvojena pravna sistema na jednoj teritoriji na osnovu nacionalnosti, (ii) zatvaranje djece unutar sistema vojnih sudova, (iii) uskraćivanje pristupa na pravnu pomoć, (iv) prisilno premještanje zatočenika s okupirane teritorije i (v) činjenje zločina protiv čovječnosti nad djecom.
Izraelsko kršenje međunarodnog prava počinje od samog njegovog osnivanja. Dok se palestinski civili suočavaju s vojnim zakonima, ilegalni izraelski doseljenici koji žive na istoj teritoriji podliježu građanskim zakonima, dvojnost koju je izraelska organizacija za ljudska prava sa sjedištem u Jerusalemu, B'Tselem, osudila kao primjer "režima aparthejda".
Prema Delegaciji Ujedinjenih nacija za prava djeteta, "treba izbjegavati vođenje krivičnih postupaka protiv djece u okviru vojnog pravosudnog sistema".
Pa ipak, bilo koji izraelski policajac, osoblje sigurnosti ili vojnik je ovlašten, bez potrebe za nalogom, da uhapsi bilo koje dijete pod "administrativnim pritvorom" ako postoji "razlog za sumnju" da je dijete počinilo prekršaj, prema Izraelska vojna naređenja.
Upravni pritvor se oslanja na tajne dokaze, držeći dijete i njegovog advokata u mraku i ometajući njihovu sposobnost da pokrenu pravni spor protiv pritvora i njegovih navodnih pravnih razloga.
Ova djeca nisu obaviještena o optužbama i stoga ne mogu pokazati dokaze da se brane. Sudije vojnih sudova, obično oficiri izraelske vojske, mogu produžiti ovaj pritvor do šest mjeseci uz neograničeno produženje, što dovodi do neograničenog zatvora za djecu i pogoršava njihovu svakodnevnu borbu u zatvoru.
Štaviše, Izrael zatvara djecu na vojnim sudovima za krivična djela kao što je bacanje kamenja – specifično kršenje prema Vojnoj naredbi 1651 i najčešća optužba – s mogućim kaznama do 20 godina zatvora.
U drugom slučaju, Izrael je nasilno prebacio palestinsku djecu u zatvore unutar Izraela, kršeći član 76. četvrte Ženevske konvencije. Ovaj član zabranjuje prisilno premještanje zaštićenih osoba sa okupirane teritorije, uključujući i zatočenike, van te teritorije.
Prema podacima Izraelske zatvorske službe, Izrael je prebacio preko dvije trećine palestinske djece sa okupiranih teritorija. Kao praktična posljedica ovoga, članovi porodice djece nisu u mogućnosti niti im je dozvoljeno da ih posjećuju u zatvoru.
Još jedno kršenje zakona se dešava u suprotnosti sa članom 5 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, ključnog dokumenta za ljudska prava. Ovaj član garantuje pravo na slobodu od mučenja, okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.
Pa ipak, zatočena djeca prijavljuju zlostavljanje od hapšenja do puštanja na slobodu, uključujući vezivanje, povezivanje očiju, verbalno zlostavljanje i zastrašivanje. Skoro dvije trećine djece (59 posto) uhapšeno je tokom noći, pri čemu je 97 posto imalo vezane ruke, a 89 posto poveze na očima. Osim toga, više od polovine njih naišlo je na verbalno zlostavljanje, ponižavanje ili zastrašivanje tokom ili nakon hapšenja.
Tretman Izraela prema zatočenoj palestinskoj djeci zasjenjen je njegovim smrtonosnim udarima na civile, što je rezultiralo procijenjenim 7.000 žrtava djece u posljednja dva mjeseca.
Dok su neka palestinska djeca oslobođena iz zatvora tokom sporazuma o razmjeni talaca prošlog mjeseca, stotine druge još čekaju slobodu.
