Profesor sa Fakulteta komunikologije na Univerzitetu u Beču Heinz Gartner izjavio je da je politika Izraela u suprotnosti sa međunarodnim pravilima i da je tako i po pitanju nuklearnog oružja, te je dodao da Zapad ima “dvostruke standarde“ na način da vrši pritisak na Iran i Sjevernu Koreju, a šuti prema Izraelu.
Kontraverzna izjava izraelskog krajnje desničarskog ministra baštine Amihaija Eliyahua da je “bacanje nuklearne bombe na Gazu jedna od mogućnosti“ dovela je do ponovnog rasplamsavanja diskusija o nuklearnom programu ove zemlje.
Izrael ne prakticira obavještavanje međunarodne javnosti o tome ima li nuklearno oružje ili ne. Jedina je zemlja na Bliskom istoku koja nije prihvatila Sporazum o sveobuhvatnoj sigurnosnoj inspekciji na Bliskom istoku, koji omogućava Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) da vrši inspekciju svih vrsta nuklearnih objekata, civilnih i vojnu, te obavljanje verifikacijskih aktivnosti na obavljenim radovima. Činjenica je da Izrael nije potpisnik ni Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT), a sve to navodi na ocjenu da Izrael posjeduje nuklearno oružje u svom inventaru.
Iako je administracija Tel Aviva izbjegavala pitanja o nuklearnoj energiji, Izrael je početkom 1950-ih potpisao različite sporazume sa SAD-om i Francuskom za obavljanje nuklearnih aktivnosti.
Devedeset nuklearnih bojevih glava
Prema neslužbenim podacima Centra za kontrolu i neširenje nuklearnog oružja, Izrael je uspio proizvesti nuklearno oružje krajem 1960-ih. Procjenjuje se da u toj zemlji postoji oko 90 nuklearnih bojevih glava na bazi plutonijuma i da je Izrael proizveo dovoljno plutonijuma za 100-200 komada oružja.
Važno je napomenuti da zapadne zemlje vrše pritisak na Iran, koji je potpisnica NPT-a i čija se nuklearna postrojenja su pod nadzorom jer je prihvatio Sporazum o kontroli sigurnosti, kao i na Sjevernu Koreju, koja nije potpisnica nijednog sporazuma, ali te zapadne zemlje ne pričaju protiv izraelskog nuklearnog programa.
Profesor Garner je za Anadolu komentirao ovo pitanje u kontekstu aktuelnih žestokih izraelskih napada na Pojas Gaze i potencijalnoj izraelskoj nuklearnoj prijetnji u regiji.
Gartner je naveo da nema ozbiljne koristi od prijetnje nuklearnim oružjem u sukobima gdje se koristi konvencionalno oružje te da se to jasno vidjelo u ukrajinsko-ruskom ratu, gdje Ukrajina nije odstupila zbog ruske nuklearne prijetnje. Dodao je da je situacija takva i sa izraelskim napadima na Gazu.
Istakao je da bi upotreba nuklearnog oružja mogla doći do izražaja samo ako je postojanje neke zemlje u opasnosti, ali da Hamas ne prijeti postojanju Izraela i da je zbog toga vrlo mala šansa za posezanjem za nuklearno oružje.
Gartner je naveo da bi Izrael bio ozbiljno pogođen i pretrpio velike gubitke ako bi upotrijebio nuklearno oružje u Gazi.
Oprečnosti izraelske politike i međunarodnih normi
Ističući da je izraelska politika u suprotnosti sa međunarodnim pravilima po mnogim pitanjima, Gartner je rekao se to može vidjeti i u trenutnom sukobu u Gazi.
“Pritisak SAD-a na ovakva masovna ubistava je vrlo, vrlo nizak. To se odnosi i na nuklearno oružje, koje je prešutno prihvaćeno. Zapadne zemlje to rade od 1960-ih. Znali su da Izrael proizvodi nuklearno oružje. Izrael ga je uvijek koristio protiv Zapada. Izrael je prijetio da će upotrijebiti nuklearno oružje 1973., ali ne da bi ga stvarno koristio, već radije da bi zaprijetio Sjedinjenim Državama u smislu 'Ako nam ne dođete pomoći, upotrijebićemo nuklearno oružje', Oni su ove prijetnje iskoristili kao instrument za uvlačenje SAD-a u sukob. Ovaj stav također može igrati ulogu sada. Izjava izraelskog ministra 'mi možemo koristiti nuklearno oružje' može biti način da se spriječi SAD da zaustavi izraelske napade“, kazao je Gartner.
Podsjetio je da su IAEA i SAD željele da Izrael postane članica NPT-a, ali da za to nisu preduzeti nikakvi konkretni koraci. Dodao je da SAD nema ozbiljan uticaj na Izrael u tom pogledu.
Nema pritiska na Izrael
Gartner je napomenuo da američki zvaničnici tvrde da Izrael poštuje sva pravila, ali da zemlje koje nisu potpisnice sporazuma nemaju obavezu da se pridržavaju pravila.
“Ovdje postoji kontradikcija; s jedne strane se želi da Izrael postane stranicom NPT-a, ali za to nema nikakvog pritiska“, rekao je Gartner.
Podsjetivši da su neke zemlje na Bliskom istoku pokušale natjerati Upravni odbor IAEA-e da donese odluku u vezi s nuklearnom situacijom u Izraelu, Gartner je istakao da su postavljeni zahtjevi da Bliski istok bude zona bez nuklearnog oružja.
Gartner je šutnju Zapada spram Izraela i pritiske na Iran i Sjevernu Koreju opisao kao “dvostruke standarde“.
Naveo je i da je Iran uglavnom ispoštovao Sporazum o kontroli sigurnosti, dok Sjeverna Koreja nije postupila u skladu s tim jer se povukla iz sporazuma, ali su ove dvije zemlje uvijek na dnevnom redu Upravnog odbora IAEA, te je rekao:
"Izraelski nuklearni program nije na dnevnom redu Izvršnog odbora IAEA. Izrael zvanično nema nuklearno oružje. Dakle, Izrael ne prihvata da ima nuklearno oružje. Ako to prihvata, zašto nije strana u sporazumima? Moraće da objasni to.“
Prijedlog da se Izrael prisili da postane članica NPT-a
Gartner je istakao da se zapadne zemlje protive proglašenju Bliskog istoka zonom bez nuklearnog oružja, te da su Sjedinjene Države u pregovorima odbile taj prijedlog.
“Iran i arapske zemlje mogu izvršiti veći pritisak na Izrael. Osim što kažu da Bliski istok treba da bude zona bez nuklearnog oružja, Iran može reći da je uključen u centralnoazijsku zonu bez nuklearnog oružja, a arapske zemlje mogu reći da su u Ugovoru iz Pelindabe (Afrički sporazum o zoni bez nuklearnog oružja). Tako bi Izrael bio potpuno izolovan od nuklearnih sila. Nuklearna prijetnja za Izrael bi bila potpuno eliminirana i ne bi imao argumente za posjedovanje nuklearki. Do sada je uvijek Izrael govorio da treba imati nuklearno oružje zbog prijetnje iz Irana“, pričao je Gartner.
Rekao je i je da bi, ako Iran i arapske zemlje budu uključene u zone bez nuklearnog oružja, Izrael barem morao postati strana NPT-a.
