Otprilike tri sedmice nakon izraelskog brutalnog bombardovanja opkoljene Gaze, 1. novembra, palestinski pjesnik, aktivist i akademik Refaat Alareer objavio je pjesmu na X-u, kao što je to činio sve vrijeme.
Bilo je to gotovo proročanski:
"Ako moram umrijeti
Ti moraš živjeti
Da ispričaš moju priču..."
U petak su vijest o smrti 44-godišnjeg univerzitetskog profesora u izraelskom zračnom napadu objavili njegovi prijatelji – još jedna palestinska žrtva među više od 17.000 ljudi, većinom djece i žena, koje je cionistička država masakrirala od 7. oktobra.
Alareer, profesor i engleske književnosti, ubijen je u kući svoje sestre u Shujayiji (Shejaiya), okrugu u južnoj Gazi. U zračnom napadu ubijeni su i njegov brat, sestra i četvero njene djece.
Prošle sedmice, još jedan palestinski akademski profesor, prof. Sofian Tayah, dekan Islamskog univerziteta u Gazi, također je ubijen zajedno s cijelom svojom porodicom u izraelskom zračnom napadu.
Talasi odavanja počasti Alareeru proširili su se društvenim mrežama nakon njegovog ubistva od izraelske vojske, dok su se obožavatelji i prijatelji sjećali čovjeka koji je postao glas Palestinaca, godinama živeći pod izraelskim ugnjetavanjem.
Također je dokumentirao najnoviji sukob u stihovima – naglašavajući bol svojih sunarodnika Palestinaca koji se suočavaju s najgorom izraelskom brutalnošću.
U svom posljednjem intervjuu za medije, Alareer je govorio o tome kako su opkoljeni stanovnici Gaze prisiljeni da se brane na bilo koji način.
"Pričao sam neki dan da sam univerzitetski profesor. Vjerovatno najteža stvar koju imam kod kuće je EXPO marker. Ali ako Izraelci upadnu i napadnu nas, te krenu jurišati na nas od vrata do vrata da nas masakriraju, ja ću iskoristiti taj marker da ga bacim na izraelske vojnike čak i ako je to posljednja stvar koju bih mogao učiniti", rekao je profesor.
"I tako se osjećaju svi. Nemoćni smo. Nemamo šta izgubiti", dodao je on.
Refaat u Gazi
Alareer je bio pjesnik i pisac koji je svoj život posvetio dokumentovanju priča o stradanju naroda Gaze. Njegovo korisničko ime na X platformi – Refaat u Gazi – odražavalo je njegovu ljubav i privrženost gradu.
Također je bio poznat po tome što ohrabruje mlade studente da stvaraju nove priče i pjesme kako bi palestinsku književnost održali živom suočeni s izraelskom okupacijom i ugnjetavanjem. Bio je i jedan od kourednika Gaza Unsilenced (2015) i urednik Gaza Writes Back: Kratke priče mladih pisaca u Gazi, Palestina (2014).
Jedan od njegovih najvećih književnih projekata bio je “Mi nismo brojevi”, pokrenut u Gazi nakon izraelskog napada 2014. godine.
Projekat je bio njegov način da se vrati na koncept gledanja na izraelsko-palestinsko pitanje kao na puku statistiku – definisanu brojem ubijenih Palestinaca. "Brojevi su bezlični i često zatupljujući", piše na web-stranici projekta.
Projekat Mi nismo brojevi (WANN) pokrenut je kako bi ispričao o "svakodnevnim ličnim borbama i trijumfima Palestinaca, suzama i smijehu, te aspiracijama koje su toliko univerzalne da bi, da nije konteksta, odmah odjeknule u gotovo svima".
Osim što je omogućio svijetu da čuje raznolike glasove Palestine i osjeti njihovu otpornost, WANN je imao za cilj "stvoriti novu generaciju palestinskih pisaca i mislilaca koji mogu donijeti duboku promjenu palestinskog pitanja".
Nada u njegovom srcu
Uprkos svim vrstama ratnih zločina koje je počinio Izrael i pod kopnenom, morskom i zračnom blokadom koju su izraelske snage postavljale gotovo dvije decenije, Alareer je bio neuobičajeno pun nade i veseo čovjek.
„Proći će, nadam se. Proći će, stalno govorim. Ponekad to mislim, ponekad ne. I dok Gaza nastavlja da ide za životom, borimo se da to prođe, nemamo izbora nego da se borimo i da ispričamo priče. Za Palestinu", napisao je u svom prilogu Gaza pita: Kada će ovo proći?, za zbirku iz 2022. Svjetlo u Gazi: Spisi rođeni iz vatre.
Čak i tokom borbi koje su bile u toku, palestinski pjesnik i pisac je odbio da napusti svoj voljeni grad, nastavljajući objavljivati na X-u svoja lična iskustva pod brutalnim izraelskim napadima.
"Trenutno sam u Shujayiji i srce i ruke mi se tresu dok ovo kucam", napisao je na X-u prošle sedmice. "Naselje Al Shujaiya svjedoči ludim bombardovanjima, neprekidnim požarnim nizovima. Naša srca drhte od straha za sve naše voljene koji su odlučili da ostanu. Neka vas Allah zaštiti, olakša vam stvari i budi ljubazan prema svim ljudima", dodao je.
Bio je i među narodom Shujayije. "Još užasnijih izraelskih bombardovanja i granatiranja u blizini Shujayije istočno od grada Gaze. Molite se za nas", napisao je on na X-u u ponedjeljak. "Mogli bismo umrijeti ove zore. Volio bih da sam borac za slobodu pa da umirem boreći se protiv izraelskih genocidnih manijaka koji napadaju moje susjedstvo i grad", napisao je istog dana.
Njegova pjesma “Ako moram umrijeti” također sadrži nadu kao centralnu temu.
"Ako moram umrijeti / neka to donese nadu / neka bude priča."
Njegovi inspirativni život i djelo također će ostati "prikovani" za srca Palestinaca koji žele da se oslobode izraelskih okova.
