Eskalacija izraelskih vojnih napada na okupiranoj Zapadnoj obali, zajedno s ničim izazvanim smrtonosnim trodnevnim napadom na opkoljenu Gazu u augustu, učinila je 2022. godinu najsmrtonosnijom za Palestince od kraja Druge intifade (palestinskog ustanka) 2005. godine.
Prema palestinskom Ministarstvu zdravstva, izraelske snage su ove godine ubile više od 251 Palestinca na okupiranoj Zapadnoj obali i u Gazi, uključujući najmanje 47 djece.
Godina je započela dosad neviđenim međunarodnim analizama izraelske vladavine nad Palestincima. Izraelska grupa za ljudska prava B’Tselem razotkrila je “sistem aparthejda” u zemlji u januarskom izvještaju, a Amnesty International i Human Rights Watch su napravili vlastite izvještaje, zaključujući u februaru i aprilu da izraelska politika zapravo predstavlja “aparthejd”.
Međutim, čak i s cjelokupnim izraelskim sistemom dominacije koji je temeljito dokumentiran i objavljen putem međunarodnih organizacija za ljudska prava, Izrael je nastavio da koristi nekažnjivost uzrokovanu šutnjom međunarodne zajednice tokom stalne agresije protiv svakog aspekta palestinskog postojanja i otpora pod njegovom višedecenijskom okupacijom.
Rušenja, deložacije i raseljavanja
Prema Uredu Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), tokom prvih osam mjeseci 2022. godine Izrael je srušio 590 objekata u vlasništvu Palestinaca i raselio 707 Palestinaca širom okupirane Zapadne obale.
Osim objekata u vlasništvu Palestinaca, Izrael je ove godine srušio 97 objekata koji su Palestincima pruženi kroz humanitarnu pomoć koju su finansirali donatori, čime je hiljadama Palestinaca potpuno prekinut pristup ključnim uslugama.
Možda jedan od najozloglašenijih slučajeva deložacije ove godine bio je slučaj porodice Salem, koja je živjela u pretežno palestinskoj četvrti Sheikh Jarrah u okupiranom istočnom Jerusalemu više od tri generacije.
Porodica od 12 članova – uključujući šestero djece i njihovu stariju majku Fatimu Salem – suočila se sa zastrašivanjem, uznemiravanjem i agresijom izraelskih vlasti i doseljenika zbog otpora nalogu za deložaciju, koji ih je prisilio da napuste svoje kuće kako bi napravili mjesta za ilegalna jevrejska naselja.
Nakon što je 22. februara zamrznuo nalog za deložaciju, izraelski prekršajni sud u Jerusalemu je 25. aprila odlučio da produži zamrzavanje nakon što je prihvatio žalbu porodice Salem.
Iako se porodici Salem može privremeno zamrznuti deložacija, ona je samo jedna od 218 palestinskih porodica – koje se sastoje od 970 osoba, uključujući 424 djece, koje žive uglavnom u četvrtima Sheikh Jarrah i Silwan – koje se stalno suočavaju s prijetnjom prisilnog iseljenja od izraelskih vlasti.
Početkom maja, nakon dvodecenijske pravne bitke, Vrhovni sud Izraela donio je presudu kojom se izraelskoj vojsci dozvoljava da iseli blizu 1.000 palestinskih stanovnika iz oblasti Masafer Yatta na okupiranoj Zapadnoj obali i prenamijeni novonaseljeno zemljište za izraelsku vojnu upotrebu.
Bila je to jedna od najvećih odluka o protjerivanju otkako je Izrael silom zauzeo palestinske teritorije pod mandatom UN-a 1967. godine i započeo višedecenijsku okupaciju.
Unutar Izraela, diskriminatorna politika negira legalnost nekih 35 palestinskih sela u pustinji Negev, dozvoljavajući izraelskoj vojsci da ih više puta ruši.
Izrael je počeo graditi jevrejska naselja u Negevu još 1947. godine kao odgovor na britanski Morrison-Gradyjev plan koji je to područje dodijelio palestinskoj državi. Područje je potom dodijeljeno jevrejskoj državi godinu dana kasnije Planom Ujedinjenih naroda o podjeli Palestine.
Izraelska vlada je 2005. usvojila Razvojni plan Negeva koji je imao za cilj nezakonito povećanje jevrejske populacije u regionu sa 535.000 na 900.000 do 2015. godine.
Od sredine novembra, Al Araqib, jedno od 35 nepriznatih sela, srušeno je 209 puta. Stanovnici su arapski državljani Izraela. Prema grupi za zakonska prava Adalah, oni su raseljeni 1951. godine neposredno prije nego što je Izrael proglasio to područje "državnom zemljom".
Vratili su se 1998. godine i sudskim putem se borili za sadnju šume na zemljištu od Jevrejskog nacionalnog fonda.
Vojni napad na kompleks džamije Al-Aksa
Dana 15. aprila, drugog petka svetog mjeseca ramazana, izraelske snage upale su u kompleks džamije Al-Aksa dok se hiljade vjernika okupilo na ranoj jutarnjoj molitvi.
Palestinski snimatelj Rami al-Khatib, koji je svjedočio raciji, rekao je: „One (izraelske snage) su brutalno ispraznile kompleks. Napadali su džamijsko osoblje, normalne ljude, starije, mlade ljude.”
Međutim, izraelska policija je rekla da je ušla u kompleks - treće najsvetije mjesto u islamu - kako bi razbila "nasilnu" gomilu koja je ostala nakon završetka jutarnje molitve.
Izraelska policija saopštila je da je uhapsila najmanje 300 Palestinaca tokom vojne racije. Međutim, palestinski izvori navode brojku od 400, dok su medicinari izvijestili da je najmanje 158 Palestinaca povrijeđeno.
Izraelske snage nastavile su napadati kompleks džamije Al-Aksa tokom molitve petkom tokom mjeseca ramazana, ranivši otprilike 30 Palestinaca, uključujući tri novinara, 22. aprila i najmanje 42 Palestinca posljednjeg petka u mjesecu, prema palestinskom Crvenom polumjesecu.
Moć Izraela da oduzme državljanstvo
Vrhovni sud Izraela je u julu presudio da država ima moć da oduzme državljanstvo osobi osuđenoj za bilo koje krivično djelo koje predstavlja "kršenje lojalnosti", čak i ako bi ta osoba kao rezultat toga ostala bez državljanstva — što je kršenje međunarodnog prava.
Ovom odlukom izmišljena je lažna legalnost za oduzimanje državljanstva palestinskih državljana Izraela.
Trenutno se izraelska definicija "kršenja lojalnosti" temelji na njegovom zakonu o borbi protiv terorizma, koji mu dozvoljava da različita krivična djela klasifikuje kao „terorističke akte“.
Prema zakonu, sami protesti mogu se klasifikovati kao teroristički čin – čemu smo svjedočili nakon masovnih demonstracija u maju 2021, kada je Izrael uhapsio hiljade palestinskih demonstranata i podigao optužnice protiv stotina, na kraju optuživši njih 167 za terorizam.
Nakon presude Vrhovnog suda u julu, svi demonstranti optuženi za terorizam suočavaju se s prijetnjom da im se oduzme državljanstvo i da ostanu bez državljanstva.
Prema riječima specijalnog izvjestitelja UN-a za okupirane palestinske teritorije, 500 Palestinaca je uhapšeno mjesečno ove godine, među ukupno 4.760 Palestinaca u zatvoru - od kojih je 820 pritvoreno bez optužnice.
Shireen Abu Akleh
Dana 11. maja, palestinsko-američka novinarka Al Jazeere Shireen Abu Akleh upucana je u glavu i ubijena na ulazu u izbjeglički kamp Jenin na okupiranoj Zapadnoj obali dok je nosila kacigu i prsluk za novinare tokom izvještavanja o izraelskom vojnom napadu.
Izrael je brzo negirao odgovornost za incident i okrivio za ubistvo naoružane Palestince u tom području.
U dva mjeseca nakon ubistva, vodeći svjetski mediji proveli su detaljnu istragu na osnovu videosnimaka snimljenih na mjestu događaja prije, za vrijeme i nakon pucnjave, kao i putem analize zvučnih zapisa i iskaza svjedoka.
Visoki komesar UN-a za ljudska prava i B’Tselem također su istražili incident.
Sve ove istrage su dovele do zaključka da je metke u kojima je ubijena Abu Akleh ispalila izraelska vojska s mjesta na kojem su bila pozicionirana vojna vozila, udaljena nekih 200 metara.
Istraga nije pronašla nikakve zapise o bilo kojem naoružanom Palestincu koji se nalazi između novinara Al Jazeere i vojnih vozila, što bi diskreditiralo račun izraelske vojske.
Nakon istrage, izraelska vojska je promijenila linije, rekavši da postoji "velika mogućnost" da je Shireen Abu Akleh ubijena "pogrešnom vatrom" svojih vojnika koji su pucali na Palestince tokom vojnog napada.
Porodica i kolege Abu Akleh izjavili su istražiteljima UN-a da je ona namjerno ciljana u sklopu izraelskog "rata širokih razmjera" protiv palestinskih medijskih radnika i nastavljaju pozivati na odgovornost i pravdu.
Porodica je u septembru podnijela zvaničnu žalbu Međunarodnom krivičnom sudu (ICC) da traži pravdu za njenu smrt. A 6. decembra Al Jazeera je izvijestila da je MKS-u podnijela formalni zahtjev za istragu i procesuiranje odgovornih za ubistvo Abu Akleh.
Napad na Gazu
Izrael je 5. augusta pokrenuo trodnevni ničim izazvan napad na Gazu kao "preventivnu" mjeru protiv palestinske grupe Islamski džihad, rekavši da je cilj napada bio da odbije svaku moguću odmazdu grupe u Gazi nakon hapšenja nekoliko njenih članova, uključujući najviše zvaničnike, nekoliko dana ranije na okupiranoj Zapadnoj obali.
Tokom trodnevnog napada, Izrael je ubio 51 Palestinca, uključujući 17 djece, prema palestinskom Ministarstvu zdravstva.
Jedan konkretan incident uključivao je izraelski zračni napad u kojem je ubijeno petero djece koja su sjedila pored groba svog djeda na groblju Falluja u sjevernoj Gazi.
Pet žrtava je bilo identifikovano kao Jamil al-Din Nijm, 3, Jamil Ihab Nijm, 13 godina, Mohammad Nijm, 16, Hamed Nijm, 16, i Nathmi Karsh, 15. Prema Norveškom vijeću za izbjeglice, tri dječaka su učestvovala u programu podrške žrtvama traume u Gazi.
Jedinica glasnogovornika izraelske vojske rekla je da je tokom tri dana borbi vojska "učinila sve razumne napore da svede na najmanju moguću mjeru štetu civilima i imovini civila".
Međutim, istraga koju je proveo novinar Yuval Abraham za magazin +972 otkrila je da je izraelska vojska uoči svake vojne operacije itekako svjesna da će ubijati neborce, često djecu.
Intervjui s brojnim bivšim vojnicima iz izraelskog obavještajnog korpusa otkrili su da postoji "dozvoljen" broj djece koju vojska smije ubiti. Sve dok se ovaj iznos ne prekorači, može se unaprijed odobriti ubijanje djece.
Amnesty International je 25. oktobra pozvao ICC da istraži moguće ratne zločine nakon najnovijih izraelskih "protivpravnih napada" na Gazu.
U junskom izvještaju, britanski fond Save the Children otkrio je da četvero od petero djece u Gazi - koja čine gotovo polovinu stanovništva Gaze od 2,1 milion - pati od emocionalnog stresa 15 godina nakon izraelske blokade.
Nadalje, u izvještaju se navodi da su od 2018. godine simptomi "depresije, tuge i straha" porasli s 55 posto na 80 posto, s tim da 800.000 mladih ljudi na toj teritoriji nikada nije "upoznalo život bez blokade".
Direktor organizacije Save the Children za okupirane palestinske teritorije, Jason Lee, rekao je: "Fizički dokazi njihove nevolje - mokrenje u krevet, gubitak sposobnosti govora ili obavljanja osnovnih zadataka - šokantni su i trebali bi poslužiti kao poziv na buđenje međunarodnoj zajednici".
Napadi na organizacije za ljudska prava
Ujutro 18. augusta, samo nekoliko dana nakon izraelskog napada na Gazu, izraelske snage su provalile, opljačkale i zapečatile urede sedam palestinskih organizacija za ljudska prava i humanitarne organizacije u Ramallahu na okupiranoj Zapadnoj obali.
Imovina organizacija je konfiskovana i uništena, a vojna naređenja koja su nalagala zatvaranje kancelarija su ostavljena u prostorijama.
Izrael je optužio te organizacije - ne navodeći nikakve dokaze - da finansiraju terorizam, označivši ih kao terorističke organizacije i tvrdeći da su nezakonite.
Incident je izazvao diplomatsku reakciju i kritike UN-a, Evropske unije i SAD-a.
OCHA je objavila saopćenje u kojem osuđuje akcije vojske, tvrdeći: „Zakonodavstvo protiv terorizma mora biti u skladu s obavezama prema međunarodnom pravu, posebno međunarodnom humanitarnom pravu i zakonu o ljudskim pravima, koji uključuju puno poštivanje prava na slobodu udruživanja i izržavanja."
Istrage o stanju okupacije
Ured visokog komesara UN-a za ljudska prava objavio je izvještaj 20. oktobra u kojem se zaključuje da je izraelska okupacija palestinske teritorije bila i jeste nezakonita prema međunarodnom pravu "zbog svoje trajnosti i de facto politike aneksije izraelske vlade".
Nekoliko sedmica kasnije, 11. novembra, Specijalni komitet Ujedinjenih naroda za dekolonizaciju usvojio je nacrt palestinske rezolucije kojom se traži savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde (ICJ) o višedecenijskoj okupaciji Izraela.
Rezolucijom odobrenom u sjedištu UN-a u New Yorku se traži da ICJ "hitno" razmotri izraelsku "produženu okupaciju, naseljavanje i aneksiju palestinske teritorije", za koje se navodi da krše pravo Palestinaca na samoopredjeljenje.
Palestinski ministar vanjskih poslova Riyad al-Maliki rekao je u saopćenju da je 98 zemalja podržalo rezoluciju, 52 su bile suzdržane, a 17 je glasalo protiv.
Al-Maliki je pozdravio glasanje i opisao rezoluciju kao "diplomatski i pravni iskorak" koji će "otvoriti novu eru za pozivanje Izraela na odgovornost za ratne zločine".
Evropska unija je 3. decembra pozvala na istragu o ubijanju palestinskih civila vatrom izraelske vojske na okupiranoj Zapadnoj obali.
“Prema Int’l. zakonu, upotreba smrtonosne sile je striktno ograničena na situacije u kojima postoji ozbiljna i neposredna prijetnja po život i tijelo. Civilne žrtve moraju biti istražene i odgovornost mora biti osigurana”, navodi EU na Twitteru.
Iako ICJ tek treba da iznese svoje mišljenje, istraga ICC-a koja je trebala pokriti događaje na Zapadnoj obali, istočnom Jerusalemu i Gazi pod izraelskom okupacijom od juna 2014. godine, zvanično je otvorena 3. marta 2021. i još je u toku.
Očekivanje rastućeg nasilja
Palestinci širom okupiranih teritorija, kao i oni unutar Izraela, očekuju dalju eskalaciju izraelske agresije jer je najdesnija vlada u historiji Izraela spremna da bude postavljena u narednim sedmicama, a bivši premijer Benjamin Netanyahu se vraća na vlast.
Pod Netanyahuom, ekstremistički političar Itamar Ben-Gvir, koji ima dugu historiju nasilne antipalestinske retorike i ponašanja, postat će sljedeći izraelski ministar nacionalne sigurnosti.
Među mnogim kontroverznim primjedbama, Ben-Gvir je svoje arapske kolege često nazivao "teroristima". Također je pozivao na deportaciju svojih političkih protivnika, a u mladosti su njegovi stavovi bili toliko ekstremni da mu je izraelska vojska zabranila obaveznu vojnu službu.
Prije Netanyahuove izborne pobjede, izraelska vlada je potvrdila generalmajora Herzija Halevija, bivšeg šefa vojne obavještajne službe koji je vodio snage duž granice s Gazom, za sljedećeg vojnog zapovjednika zemlje.
Palestinci vide imenovanje Halevija - koji živi u Kfar HaOranimu, ilegalnom izraelskom naselju na okupiranoj Zapadnoj obali - kao produbljivanje odnosa vojske s naseljenicima na okupiranoj teritoriji. Očekuje se da će svoj trogodišnji mandat započeti 17. januara.
Netanyahuov savez s izraelskim desničarskim ekstremistima prirodan je napredak u političkoj historiji zemlje - kao i uspon krajnje desnice.
Na izborima u Izraelu u martu 2015. Netanyahu je rekao da neće postojati palestinska država sve dok je on premijer.
Sedam godina kasnije, Palestinci strahuju da bi 2022. mogla biti blaga u poređenju s onim što je pred njima – s Netanyahuom koji se vratio na vlast i grupom desničarskih ekstremista koji drže uzde zemlje.
