Zašto toliko Turaka dobija odbijenice za šengensku vizu?

Naprimjer, 23-godišnja Turkinja suočila se sa potpunim razočarenjem kada joj je odbijena viza za ulazak u Holandiju u julu nakon što je naporno radila kako bi dobila mjesto na stažiranju iz snova.

Ona je samo jedna od nebrojenih turskih studenata čije su nade da će studirati u inostranstvu ili stažirati u nekoj kompaniji u Evropi ugušene zapanjujućim porastom broja odbijenih šengenskih viza.

Studentica, koja je zatražila anonimnost jer je njena žalba još u postupku, kazala je za TRT World da vjeruje da zemlje Evropske unije (EU) "kažnjavaju" Turkiye zatvaranjem vrata turskim državljanima zbog neopravdanih zabrinutosti.

“Čini se da se pitanje viza pretvorilo u oružje u njihovim rukama i oni se ne ustručavaju viktimizirati turske državljane“, smatra ova studentica.

Stope odbijenica na šengenske vize za turske državljane porasle su skoro pet puta od 2014. godine, prema statistikama o šengenskim vizama. U 2021. godini najmanje 239.099 ljudi iz Turkiye zatražilo je neki vid šengenske vize, a 30.444 njih je odbijeno, što je stopa odbijenica od preko 16,5 posto u poređenju sa 4 posto u 2014. godini.

Prema izvještaju koji je Turkiye dostavila Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope (PACE), zemlje EU namjerno komplikuju proces izdavanja viza. Turci su naveli da se suočavaju s dugim redovima za ograničene termine za prijave, visokim taksama za prijavu koje su nepovratne i dužim vremenom obrade zbog strožijih kontrola.

Većina zemalja također nema termin za razgovor, a oni koji imaju ili dugo traje obrada njihovih zahtjeva ili ih jednostavno odbijaju, navodi SchengenVisaInfo.com.

Od 26 zemalja Šengena, Finska je sa stopom od 39,45 posto najčešće odbijala kandidate iz Turkiye 2021. godine, zatim Norveška sa 38,4 posto, Holandija sa stopom od 26,7 posto i Švedska sa 26,2 posto.

Razlozi za odbijanje vize, ako su čak i dati, često se aplikantima čine vrlo neopravdani. Jedan od najčešćih razloga za odbijanje vize je taj što je podnosilac zahtjeva dao nedovoljno objašnjenje svrhe i okolnosti planiranog boravka – drugim riječima, izražavaju se sumnje da su podnosioci zahtjeva prekoračili rok trajanja vize.

Ali ove sumnje se često čine zasnovane na subjektivnom tumačenju situacije kandidata jer se dokumenti koji dokazuju suprotno često zanemaruju, objašnjavaju podnosioci za TRT World.

To je bio slučaj 23-godišnje turske studentice koja je željela da stažira dva mjeseca na holandskom Međunarodnom institutu za društvenu historiju u sklopu Erasmusa, programa razmjene studenata Evropske unije. Uprkos tome što je njen zahtjev za vizu sadržavao mnoge zvanične dokumente koji podržavaju njen slučaj, kao što su njen Erasmus grant, ugovor od institucije i Erasmus sporazum o stažu, Holandija je navela da “svrha ulaska u zemlju nije jasno navedena“.

U njenom pismu odbijenice je također objašnjeno da Holandija sumnja da će se vratiti u Turkiye kada se staž završi, a u pismu je posebno “naglašena zabrinutost zbog ilegalne migracije“. “Navela sam i upis na master studije na SOAS Univerzitet u Londonu. Čak je i ovo bio dokaz da ću se vratiti, ali mislim da službenici za vize ne pregledaju kako treba dosjee turskih državljana”, kazala je studentica za TRT World.

“Iako je moja svrha odlaska Erasmus program i prikupila sam gomilu dokumenata o tome, naišla sam na ovaj odgovor kao da nije jasna svrha mog odlaska, kao da sam se šalila“, dodaje ona.

TRT World je također razgovarao sa drugim Turcima koji su se našli u sličnim situacijama, o njihovoj frustraciji zbog propuštanja posla i prilika za obrazovanje, nemogućnosti da posjete prijatelje i porodicu u inostranstvu ili da odu na odmor.

Uprkos tome što je studirala u Švedskoj u sklopu Erasmus programa i što je redovno posjećivala šengensku regiju dvije godine, Hazal, koja nije željela da bude objavljeno njeno prezime, dobila je odbijenicu za vizu kada je podnijela zahtjev ove godine u januaru. Ta evropska zemlja također nije uvidjela „dovoljno razloga“ o povratku u Turkiye, iako je to činila više puta u prošlosti.

“To znači da sam toliko očajna i da je njihova zemlja napravljena od zlata i srebra, tako da moram ostati tamo. To implicira da bih prekršila zakon i propise da bih ostala tamo”, kaže ona. „Ne, ne želim da živim tamo. Zadovoljna sam svojim poslom i životom ovdje.“ Hazal dodaje da je odbijenica bila „veoma razočaravajuća“ jer je vidjela „dva lica“ koja zemlje Šengena predstavljaju svijetu ističući slobodu kretanja i individualna prava, a istovremeno odbijaju Turke.

„Bila sam šokirana kada sam vidjela da su sve to bile laži ili da samo rade za svoje građane“, dodaje ona.

Osim što predstavlja emocionalni teret, podnošenje zahtjeva za šengensku vizu također predstavlja teret i za novčanik podnosioca zahtjeva. Nepovratni standardni trošak samog zahtjeva je oko 80 dolara za odrasle i 40 dolara za djecu od 6 do 12 godina, kako je navedeno na stranici za šengensku vizu.

Finansijski teret

Uz naknadu, zahtjevi za šengensku vizu zahtijevaju mnoge dokumente koji mogu predstavljati finansijsko opterećenje za pribavljanje, kao što su dokaz o povratnim aviokartama i smještaju i putnom osiguranju, što osobu, posebno studente koji imaju ograničeni budžet, može koštati 20 do 30 dolara.

Mnogi centri za apliciranje za vizu, kao što je VFS Global, također mogu naplaćivati naknade za usluge podnosiocima zahtjeva kao što su rezervacija termina ili premium usluge koje uključuju odabir najboljih termina i kurirske usluge za vraćanje pasoša.

“Ne znam koliko sam novca potrošila u tom trenutku“, kaže Hazal. “Naplaćuju nam taksu za podnošenje zahtjeva za vizu i ako ne dobijemo vizu, u suštini gubimo ovaj novac. Tako kupujemo zdravstveno osiguranje, što je još jedan način na koji bacamo novac u smeće.”

“Tada se očekivalo od mene da rezervišem svoje karte, a onda kada sam ih otkazala, ipak sam ostala bez značajne količine novca. Uštedjela sam nešto novca od prethodnog rada, koji sam totalno potrošila za zahtjev za vizu koji će mi biti odbijen”, dodaje ona.

U međuvremenu, turske kompanije se također žale da ne mogu dobiti vize da bi prisustvovale događajima, sastancima i komercijalnim sajmovima, što svakako utiče na njihove poslovne mogućnosti s najvećim trgovinskim partnerom zemlje, a to je Evropska unija.

Potpuno politički razlozi

Šef delegacije EU u Turkiye Nikolaus Meyer-Landrut rekao je da se odluke o šengenskim zahtjevima ne donose „na političkim osnovama, već na objektivnim osnovama“. On je rekao da iz Turkiye dolazi više nepotpunih i lažnih prijava.

Međutim, Tuncay Yalcin, vlasnik preduzeća i stručni savjetnik za vize već 28 godina, kaže za TRT World da nema „problema s papirologijom“. “Mislim da je to potpuno politički“, kaže Yalcin. “Kao agencija, počeli smo govoriti da bez obzira na to koji dokument damo, sada imamo 50 posto šanse da dobijemo vizu za naše klijente i goste”, objašnjava on.

“Iako su svi dokumenti pripremljeni i validni, podnosioci zahtjeva se odbijaju. Zato se daju neopravdane odbijenice. Kartice za odbijenice koje su nam date zajedno sa dokumentima govore da se ne vjeruje u svrhu putovanja bez obzira na to koji dokument priložili. Imali smo slučaj da je zahtjev vlasnika preduzeća odbijen čak i sa potpuno validnim dokumentima, iako je 10 do 15 prošlih šengenskih viza odobreno i ispravno korišteno”, dodaje on. “Zato vjerujem da odbijaju vize isključivo na političkoj osnovi.”

Podnosioci zahtjeva rekli su za TRT World da također vjeruju da motivacija odbijanja izgleda politička.

“To može biti i politički stav protiv Turkiye, jer znam da je Švedska, kada sam dobila odbijenicu, nastavila da prima ljude iz Indije u velikom broju. Dakle, to se može posmatrati kao zemlja koja odbija da prihvati ljude posebno iz jedne zemlje”, kazala je Hazal.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu također je zauzeo stav po tom pitanju u augustu, opovrgnuvši tvrdnje Sjedinjenih Američkih Država i EU da su stope odbijenica bile povezane s razlozima kao što su mjere protiv koronavirusa ili nedostatak osoblja.

„Nažalost, SAD i neke zapadne zemlje EU i izvan EU daju našim građanima termine za vizu godinu dana, ili šest, sedam, osam mjeseci kasnije. Također su povećali stopu odbijenica. To je planirano i namjerno se radi“, rekao je Cavusoglu u augustu.

Cavusoglu je rekao da odluke u vezi s vizama ciljaju na vladajuću tursku Partiju pravde i razvoja (AK Parti), s ciljem da vladu dovedu u tešku poziciju uoči izbora zakazanih za juni 2023. godine. Tada je poručio da će Ankara upozoriti ambasadore nekih zapadnih zemalja na to pitanje, a „ako se situacija nakon toga ne popravi, mi ćemo poduzeti kontrarestriktivne mjere“.