Šesti februar prošle godine promijenio je život Arifa Anaca.
Turkiye je 6. februara prošle godine, u 4:17 sati ujutru po lokalnom vremenu, pogodio zemljotres jačine 7,7 u okrugu Pazarcik u Kahramanmarasu, a u 13:24 u okrugu Elbistan došlo je do drugog zemljotresa jačine 7,6 stepeni po Richterovoj skali.
Anacu je usljed zemljotresa poginulo blizu 100 srodnika, među kojima i najbliži - kćerka, unuka i zet.
Njegov ručni sat i dalje pokazuje 4:17 sati, vrijeme kada je to područje pogodio zemljotres.
Kćerka, unuka i zet su poginuli usljed urušavanja devetospratnice u distriktu Mimar Sinan u Adiyamanu.
On je tada bio u Istanbulu. Vratio se čim je čuo vijest.
"Za mene je 6. februar bio proba za apokalipsu. Da se to ne dogodi ni mom neprijatelju. Oni koji nisu iskusili bol za djetetom ne znaju šta je to. Imovina se može nadoknaditi, ali dijete ne može", ispričao je Anac.
Navodeći da je zaustavio svoj sat u 4.17 u prvim minutama zemljotresa, Anac je rekao:
"Koristim svoj sat 25 godina. Zaustavio sam ga u to vrijeme jer ništa više nije isto, moj život nije isti".
Prisjetio se da je to veče prije zemljotresa razgovarao sa kćerkom. Međutim, ujutro je dobio loše vijesti.
"Nazvao me brat i rekao da je u Adiyamanu bio veliki zemljotres i uništena je zgrada u kojoj mi je živjela kćerka. Sve sam zvao, nisam znao šta da radim. Odmah sam otišao tamo", ispričao je Anac.
Tada su za njega stali i vrijeme i život.
"Hodam ulicama i avenijama rodnog grada, sjećanja su mi uništena, prijatelji su poginuli. Uspomene čuvam u telefonu", rekao je Anac.
U "katastrofi stoljeća" koja je pogodila Kahramanmaras, kao i Hatay, Osmaniye, Adiyaman, Diyarbakir, Sanliurfu, Gaziantep, Kilis, Adanu, Malatyu i Elazig, 53.537 ljudi je izgubilo život, a 107.213 je povrijeđeno.
