Budući da se američka predsjednička trka sve više oblikuje kao nadmetanje između Donalda Trumpa i Kamale Harris, ishod će imati značajne implikacije na komplikovane odnose Turkiye s Washingtonom.
Bilo da demokrata ili republikanac osvoji Bijelu kuću, Ankara se suočava sa zastrašujućim diplomatskim planom zasnovanim na vlastitoj nacionalnoj sigurnosti i regionalnim interesima.
Murat Aslan, analitičar odbrane i vanredni profesor na Univerzitetu Hasan Kalyoncu, naglašava da bi se smjer odnosa između SAD-a i Turkiye mogao značajno promijeniti na osnovu izbornog ishoda.
Pod Bidenom su se nastavile napetosti između SAD-a i Turkiye. Bidenov diplomatski pristup, utemeljen na tradicionalnim institucionalnim okvirima, u suprotnosti je s Trumpovim direktnijim stilom postizanja dogovora, u kojem se Ankara lakše snalazila.
Tokom Trumpovog četverogodišnjeg predsjedavanja, Turkiye je imala direktniji pristup američkoj administraciji. Trumpova odluka iz 2019. da povuče američke trupe iz sjeverne Sirije označila je ključni trenutak za turske sigurnosne interese, dajući Ankari prostor da potvrdi svoj utjecaj u regiji i potisne teroriste YPG-a.
“Trumpova odluka da povuče američke trupe iz sjeverne Sirije bila je značajna prekretnica za Turkiye”, napominje Aslan. „To je pokazalo prednosti direktne komunikacije između dvojice lidera.”
YPG je sirijski ogranak terorističke organizacije PKK, koja je vodila decenijama dug separatistički rat u Turkiye, ubivši desetine hiljada civila i vojnika.
Stručnjaci sugeriraju da bi predsjedavanje Harris moglo nastaviti status quo iz Bidenove ere osim ako ga ne ublaže savjetnici koji su naklonjeniji Turkiye, dok bi Trumpov povratak mogao barem oživjeti zaustavljeni dijalog između dviju zemalja.
Helin Sari Ertem, vanredna profesorica političkih nauka na Univerzitetu Medeniyet, naglašava različite diplomatske pristupe. "Trumpova politika je bila u velikoj mjeri vođena osobnošću, što je dovelo do neočekivanih odluka koje su ponekad išle u korist Turkiye", objašnjava ona. “Bidenova politika bila je konvencionalnija, ali trvenja oko pitanja poput PKK-a, YPG-a i istočnog Mediterana ostaju.”
Pod Trumpom, Turkiye je iskoristila fleksibilniji stav Washingtona, koji je pogodovao njenim regionalnim ambicijama, posebno u antiterorističkim operacijama.
Istočnomediteransko balansiranje
Jedno od najspornijih pitanja koje zaoštrava odnose između SAD-a i Turkiye je odnos snaga u istočnom Mediteranu. Asertivnost Turkiye u pogledu teritorijalnih voda, istraživanja energije na moru i njeno vojno prisustvo doveli su je u direktan sukob s Grčkom i Administracijom kiparskih Grka.
Trumpova administracija pomjerila je američku politiku ka većoj saradnji s Grčkom, jačanju vojnih veza i jačanju diplomatskih odnosa s Atinom i Lefkosom (Nikozija).
Bidenova administracija je unaprijedila ovaj pristup, uz naznake kontinuiranog multilateralnog angažmana, jačanje partnerstava s Grčkom, Kiprom i Izraelom.
SAD je nedavno potpisao odbrambeni pakt s Administracijom kiparskih Grka, ignorirajući interese Turske Republike Sjeverni Kipar. Ankara gleda na ovaj razvoj događaja kao na podrivanje njenih strateških interesa.
“Čak i uz naginjanje SAD-a Grčkoj i Kipru pod Bidenom, geopolitički značaj Turkiye čini je ključnim igračem u regiji”, kaže Ertem. "Potencijalni Trumpov povratak mogao bi ponovo kalibrirati ravnotežu, ali duboko ukorijenjene tenzije će ostati."
SAD već dugo pokušava da izbalansira svoje odnose i s Turkiye i s Grčkom, obje saveznice u NATO-u. „Pod Trumpom je bio primijetan nagib prema Grčkoj“, dodaje Ertem. “Buduće administracije će morati pažljivo postupati kako bi izbjegle dalje pogoršanje tenzija.”
Šta je pred nama?
Decenijama su odnosi SAD-a i Turkiye bili oblikovani vojnom saradnjom, regionalnom sigurnsošću i naporima u borbi protiv terorizma. Međutim, tekući sukobi u Siriji, sporovi u istočnom Mediteranu i tenzije oko Gaze i Libana i dalje izazivaju partnerstvo.
"Izbori bi mogli promijeniti ton, ali je malo vjerovatno da će se temeljna dinamika odnosa između SAD-a i Turkiye dramatično promijeniti", primjećuje Ertem. “Turkiye će morati da se nosi s ovim globalnim izazovima, istovremeno čuvajući svoje interese sigurnosti.”
Aslan ponavlja ovaj stav: „Bez obzira ko pobijedi, Turkiye ostaje kritična za američke strateške interese na Bliskom istoku i istočnom Mediteranu. Izazov za Ankaru je osigurati da se njen glas čuje i da se njene sigurnosne potrebe zadovolje u sve više multipolarnom svijetu.”
Bez obzira na ishod izbora, očekuje se da će Turkiye nastaviti voditi nezavisnu vanjsku politiku, zadržavajući ključnu ulogu u regionalnoj i globalnoj stabilnosti.
