Turkiye nastavlja odlučnu borbu protiv terorističke organizacije FETO

Ministar pravde Turkiye Bekir Bozdag u razgovoru za Anadolu Agency (AA) povodom šeste godišnjice pokušaja puča terorističke organizacije FETO podsjetio je da su tokom pokušaja puča 15. jula bačene bombe i na Veliku narodnu skupštinu Republike Turkiye u momentima dok se obraćao unutar zgrade parlamenta.

On je u opsežnom razgovoru ispričao vlastita iskustva i mnoge detalje tokom pokušaja puča 15. jula 2016. godine, te govorio o odlučnoj borbi turskog naroda protiv terorističke organizacije FETO.

Šta je bilo presudno u sprečavanju pokušaja puča FETO-a? Šta se desilo te noći i koji momentat te noći je bio odlučujući?

Molim Boga da naš cijenjeni narod i država više nikada ne dožive pokušaj puča kao što je 15. juli. Po mom mišljenju, pokušaj puča od 15. jula ima mnogo prelomnih momenata. Najvažniji momenat je sigurno izjava našeg predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana koju je dao novinarki Hande Firat. Kada su teroristi FETO-a, koji su izveli pokušaj puča, krenuli da pogube našeg predsjednika, on je dao izjavu, obratio se pozivajući narod na trgove. Pozvao je sve na trgove da se bore protiv pokušaja puča terorista FETO-a. Tada je izjavio: "Neka dođu sa svojim tenkovima i artiljerijom, neka urade šta će uraditi, ali izađite i vi jer ja ne priznajem drugu silu iznad sile naroda". Zapravo, najvažnija izjava koja je promijenila sam tok puča je poziv i odlučnost našeg predsjednika.

Drugo, naš predsjednik, pozivajući narod na borbu i sam rizikuje da bude ubijen jer je odlučio da leti iz Marmarisa u Istanbul kako bi došao među narod i tamo nastavio borbu iako se time izložio smrti jer su teroristi pokušali puč i u vazdušnom prostoru. Jedan od najvažnijih trenutaka je kada se narod odazvao ovom pozivu i izašao na trgove, blokirao puteve, zaustavio tenkove, legao pod tenkove, borio se protiv aviona koji siju smrt iz zraka, helikoptera, automatskog oružja i tenkova, pod cijenu da polože živote kao šehidi.

Na mnogim mjestima narod je opkolio vojne objekte i vojnike, narod im je blokirao puteve. Dakle, turski narod je poslušao poziv našeg predsjednika i nije to dozvolio. Jedan od prelomnih momenata je vladin izbor da se vodi borba. Te noći, nakon naših konsultacija telefonom sa našim premijerom Binalijem Yildirimom, imali smo sastanak o tome da bi bilo korisno da se on obrati javnosti o tome da se vlada bori, da je na dužnosti, da neće dozvoliti puč i da je narod pozvan u ovu borbu. Gospodin Yildirim se tada obratio narodu. Objasnio je da je došlo do pokušaja puča koji je izvela grupa vojnika bez komandnog lanca, dodajući da vlada i dalje obavlja svoj posao. Vlada, članovi kabineta, uključujući premijera i sve državne ustanove odlučili su da se bore zajedno, što je bio još jedan korak koji je promijenio tok dešavanja.

Velika nacionalna skupština Turkiye nastavila je svoje aktivnosti pod predsjedavanjem gospodina Ismaila Kahramana u momentima dok su ljudi ležali ispod tenkova i suprotstavljali se mecima na ulici. Uprkos bombama bačenim iz dva aviona, ljudi u državnom parlamentu su se oduprli pokušaju puča, izlažući se i sami smrti.

Mediji su također toga dana položili važan ispit. Oni su također zajedno stajali uz vladu protiv pokušaja državnog udara. Zato je pod liderstvom našeg predsjednika propao ovaj pokušaj puča. Narod se odazvao pozivu našeg predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, da se bori protiv pokušaja puča terorista među vojnicima koji pripadaju terorističkoj organizaciji FETO. Jedan od ključnih momenata je upravo ovaj stav naroda i vođe naroda. Allah je ovom narodu pomogao da ostane ujedinjen u ovim teškim trenucima, a mi smo uvijek uspijevali da djelujemo zajedno u nevoljama i teškoćama.

Bili ste ministar pravde u vrijeme pokušaja puča. U Parlamentu ste se tada obraćali. Da li ste i u jednom momentu osjetili strah?

Meta je bio parlament, meta je bila Vlada. Kao članovi Vlade smatrali smo da bi za nas bilo bolje da vodimo ovu borbu. Odlučili smo da se prvo obratimo sa govornice u parlamentu. U Velikoj narodnoj skupštini sam tražio da govorim u ime Vlade. Dok sam držao govor, eksplodirala je bomba. Snažna eksplozija, lusteri su se zatresli. Shvatili smo da je pala vrlo blizu, a kasnije smo shvatili da je pala u dvorište. Ja sam tada bio za govornicom i pomislio sam da se sjednica ne treba prekidati i tada sam predsjedavajućem rekao: "Nemojte da prekidate sjednicu. Ako prekinete, narod će reći da se parlament uplašio i ljudi neće ostati na trgovima. Molim vas nemojte prekidati sjednicu, Parlament će nastaviti sa radom“. Tada je predsjedavajući odlučio da Parlament treba da nastavi raditi. Onda sam se opet vratio za govornicu i dok sam govorio, pala je druga bomba. Kasnije smo vidjeli da je bomba pala na 10-15 metara od zgrade parlamenta. Te noći, dok se narod na ulici borio protiv pokušaja puča izlažući se smrti, predstavnici naroda su se također borili u Parlamentu, rizikujući svoje živote. Svi su u tom momentu tamo bili spremni da poginu. Zato su borba tamo i borba na ulici vrlo važne borbe. Dok su teroristi među vojnicima koji su pokušali izvesti puč vjerovali da će uspjeti, te noći ih je izluđivala činjenica da je Parlament radio, kao i predsjednikova odlučnost i njegov let za Istanbul. Mislimo da su oni posebno bombardovali Parlament. Bacili su te bombe kako bi uništili, ušutkali i srušili Parlament zajedno sa ljudima u zgradi. Ono što se neprijatelj nije usudio uraditi u ratnim godinama, usudili su se da urade ovi teroristički nitkovi. Bacili su bombu u srce naroda. Božjom milošću, nisu uspjeli.

Kako ste se osjećali dok ste tada držali govor u Parlamentu?

Te noći život se odvijao pred očima kao filmska traka. To nam je pružilo priliku da časno služimo našoj naciji i državi. Misleći da će ta noć biti naša posljednja, uzeo sam abdest i bio spreman položiti život kao šehid. Te noći, ni u jednom trenutku, nisam osjetio ni najmanji strah. Kao što sam rekao u Parlamentu, "ne možete ući u ovu zgradu dok ne zgazite naša tijela, nećete moći zauzeti Parlament". Odlučio sam da se borim protiv ovih nitkova do kraja baš kao naš narod, poput Sabrija koji je legao ispod tenka, poput mnogih naših građana koji su rizikovali svoje živote, poput naših šehida i gazija. Te noći smo bacili naše strahove pod noge i zajedno sa našim narodom postigli veliku pobjedu koja prkosi svijetu.

Kako je pravosuđe postupilo u pokušaju državnog udara? Šta mislite koja je bila uloga pravosuđa u sprečavanju državnog udara?

Sve do danas, u svakom državnom udaru, svakom pokušaju državnog udara, pravosuđe je uvijek bilo među prvima koji su im bili poslušni. Ustvari, pravosuđe je davalo pravne upute onima koji su izvršavali državni udar ili pokušali državni udar. Po prvi put u Turkiye, koja je doživjela toliko državnih udara i pokušaja puča, tursko pravosuđe je stalo uz demokratiju, vladu, predsjednika, parlament, Ustav i narod protiv pokušaja puča. Pravosuđe nije pružilo lojalnost teroristima FETO-a koji su pokušali državni udar, već im se usprotivilo. Te noći pravosudni organi su otvorili sudnice protiv pokušaja državnog udara i donijeli historijske odluke o hapšenju, pritvoru i vođenju sudskih procesa. Pokazali su veliko herojstvo. Današnje demokratsko okruženje dugujemo našem cijenjenom narodu, našem predsjedniku, parlamentu, vladi i našem pravosuđu. Još jednom im se na tome zahvaljujem.

Prošlo je šest godina od pokušaja FETO-ovog pokušaja državnog udara. Kako biste ocijenili borbu protiv FETO-a? Koliki je broj uhapšenih, istraga i krivičnog gonjenja?

Turkiye nastavlja efikasnu, snažnu i odlučnu borbu protiv FETO-a. U ovoj borbi postignuti su značajni rezultati. Borba protiv FETO-a, PKK-a i drugih terorističkih organizacija još nije završena. Ova borba će se nastaviti sve dok ne bude iskorijenjen i neutraliziran i posljednji terorista. Niko od naših građana ne treba se brinuti po tom pitanju. Može se kazati da je dužnosti razriješena većina terorista povezanih s FETO-om, koji su bili infiltrirali u državne strukture, njeno pravosuđe, vojsku, sigurnosne ustanove i mnoge druge strukture. U ovom trenutku je nestala njihova sposobnost da provode organizovane aktivnosti unutar države. Ova naša borba ipak još nije završena i ona se nastavlja.

Vidimo također da je do sada održan veliki broj sudskih procesa. Do sada je osuđeno ukupno 117.208 osoba. Oslobođeno je 87.519 ljudi. Vidimo da su protiv mnogih ljudi vođeni sudski postupci, a onda je donesena odluka da im se ne sudi. Trenutno se u zatvorima nalazi 19.300 pritvorenika i osuđenika povezanih s FETO/PDY. Ukupno 29.455 članova FETO/PDY-a još nisu uhvaćeni, iako za njima postoji nalog za hapšenje. Sudski postupak protiv njih se nastavlja. Do sada su 1.634 osobe osuđene na tešku kaznu doživotnog zatvora, a 1.366 osoba je osuđeno na doživotnu kaznu zatvora.

Nakon pokušaja državnog udara, mnogi članovi terorističke organizacije pobjegli su u inostranstvo. Iz koliko država je do danas zatraženo izručenje odbjeglih članova FETO-a i koliki je broj ekstradicija i deportacija?

Zatražili smo izručenje 1.133 osobe iz 110 država. Do danas su prihvaćena naša tri zahtjeva za ekstradiciju - dva iz Mađarske i jedan iz Alžira. Osim toga, prema podacima koje dobijamo od našeg Ministarstva unutrašnjih poslova postoje oni koje tražimo i koje deportuju druge države. Kada pogledamo tu cifru, vidimo da je 121 osoba, povezani s FETO, do sada deportovana iz drugih zemalja. Ustvari, 124 osobe su dovedene u Turkiye, od toga 121 je deportovan, a tri su izručene nakon naših zahtjeva za izručenje. Pravni procesi se svakako nastavljaju. Svi zahtjevi za izručenje koje smo uputili kako Sjedinjenim Američkim Državama tako i drugim državama su legalni i sadrže više nego dovoljno dokaza, te su u skladu sa međunarodnim sporazumima i bilateralnim sporazumima među državama. Nažalost, neke države ne odgovaraju na naše zahtjeve za izručenje po ovom pitanju, iako dosijei sadrže više nego dovoljno konkretnih dokaza. Nismo odustali od naših težnji i zahtjeva. Turkiye je u pravu i tužba koja je opravdana nikada neće prestati. Nastavićemo našu pravednu borbu do kraja.

Ministarstvo pravde je od SAD-a četiri dana nakon pokušaja državnog udara tražilo izručenje čelnika FETO-a Fetullaha Gulena, ali do danas nije stigao nikakav pozitivan ili negativan odgovor. Zašto se SAD oglušuju o ovaj zahtjev Turkiye? Može li se napraviti neki novi korak u tom pogledu?

Turkiye je više puta tražila izručenje vođe terorista Gulena od Sjedinjenih Američkih Država. Nisu pozitivno odgovorili na naše zahtjeve za izručenje. Tokom moje posjete sam im rekao: "Postoji više nego dovoljno dokaza u dosijeu. Molimo vas da ispunite naše zahtjeve za izručenje." Rekli su nam tada: "Ako ih pošaljemo na sud, bit će presuda protiv vas, pa ne želimo da ih šaljemo." Kao eto oni mislili na nas. Rekao sam njihovim ministrima pravde upravo sljedeće: "Vjerujemo u dokaze u dosijeu. Vi pošaljete naš zahtjev američkim pravosudnim organima, neka oni odluče kako odluče. Mi ćemo voditi pravnu borbu protiv te odluke. Vi samo pošaljete dosije." Nisu poslali. Naš predsjednik je to pitanje jasno iznio za vrijeme mandata predsjednika Baracka Obame, te na sastancima sa tadašnjim potpredsjednikom, a aktuelnim predsjednikom Joeom Bidenom, i u susretima sa bivšim predsjednikom Donaldom Trumpom. Ja sam također u tu svrhu dva puta putovao u SAD. Do sada nismo dobili pozitivan odgovor. Kao što SAD otvoreno štiti PKK, također otvoreno štiti i FETO. To nije nešto tajno, to je situacija koja je vrlo otvorena i jasna. Ako kaže da ne štiti, onda neizručivanje u Turkiye nekoga čiji je dosije pun konkretnih dokaza, nekoga čija ruka je umiješana u prolijevanju krvi 251 osobe, nekoga ko je pokušao i predvodio pokušaj državnog udara, samo šteti prijateljskim odnosima između Turkiye i SAD-a.

S jedne strane, zajedno smo sa SAD-om i u NATO-u i u mnogim međunarodnim organizacijama, a interesi Turkiye i SAD-a zahtijevaju zajedničko djelovanje po mnogim pitanjima, ali nažalost nisu pozitivno odgovorili na opravdane zahtjeve Turkiye po ovom pitanju. Vidimo da radije štiti FETO umjesto da ispunjava zahtjeve Turkiye. Nadamo se da će preispitati ove odluke od sada pa nadalje te pozitivno odgovoriti na opravdani zahtjev Turkiye i djelovati u skladu sa interesima obje države.