Ahmet Metiner, 95-godišnji Turčin koji živi u Kirklareliju blizu Istanbula, uprkos poznim godinama još uvijek radi kao čistač cipela.
Ovaj posao radi već 70 godina, a sve je počelo kada je od oca naslijedio alat i pribor pomoću kojeg je naučio kako ispravno mazati i čuvati cipele.
Kako je ispričao za Anadolu, počeo je raditi kao čistač cipela kada se vratio sa odsluženja vojnog roka i nakon što mu je preminuo otac.
Jedno vrijeme je radio i kao ulični čistač cipela, ali već desetak godina ovaj posao obavlja u malom i skromnom salonu.
Mnogo voli svoj posao
Ahmet, koji ima petoro djece i četvero unučadi, kaže da mnogo voli svoj posao uprkos poznim godinama, a dodaje da će nastaviti da se bavim ovom profesijom sve dok mu zdravlje to dozvoljava.
Sa tugom u glasu ističe da je njegova profesija pred izumiranjem u mnogim mjestima i gradovima, dodajući kako mladi ljudi ne pokazuju želju i interesovanje za čišćenjem cipela.
"Ovo je zanimanje koje sam naslijedio od oca. Ne bih volio da se moram prestati baviti ovim. Mislim da sam najstariji u ovom mjestu", kazao je 95-godišnji starac.
Ne voli sjediti kod kuće
Više voli raditi u radnji nego, kako je rekao, sjediti kod kuće.
"Ovdje mi je ljepše, kod kuće me odmah zaboli glava. Ovdje mi se sviđa, ponekad dođu mušterije, sjedim s prijateljima, obavim molitvu. Neki prijatelji me pitaju što i dalje dolazim da radim. Ja im samo odgovorim da nije sramota raditi i da ću se baviti svojim poslom dok god sam zdrav", kazao je Metiner.
Čišćenje cipela na javnom mjestu nekada je bila uobičajena pojava u mnogim gradovima i svjetskim metropolama, ali je ova tradicija posljednjih godina skoro nestala.
