Više od sedam miliona djece pogođeno je masivnim zemljotresima i snažnim naknadnim zemljotresima u Turkiye i Siriji, saopćila je UNICEF-ova agencija za djecu, izražavajući strah da je još "mnogo hiljada" poginulo.
Ukupno 4,6 miliona djece živi u 11 turskih pokrajina pogođenih zemljotresima, dok 2,5 miliona djece živi u pogođenim područjima u Siriji, navodi agencija.
“Najmanje 1.362 djece odvojeno je od svojih porodica i ostavljeno bez pratnje nakon zemljotresa”, rekao je ministar porodice i socijalnih usluga Derya Yanik u saopćenju od 13. februara.
Očekuje se da će proces nakon katastrofe za djecu bez pratnje biti mnogo osjetljiviji od druge pogođene djece, kako u pravnom tako i u psihosocijalnom smislu.
Više od 200.000 zahtjeva za hraniteljske porodice primilo je Ministarstvo porodice i socijalnih usluga nakon zemljotresa, prema zvaničnicima.
Iako je „pljusak saosećanja“ za ovu djecu impresivan, kaže Yanik, postoje određeni procesi koji se moraju zakonski pratiti.
Pravni postupak
Djeca koja su ostala bez roditelja zbog zemljotresa sada se smatraju "djecom čija je sigurnost ugrožena" u okviru Zakona o zaštiti djece, kaže za TRT World Betul Topal, advokat iz Istanbula.
Dužnost je pravosudnih i upravnih organa, službenika za provođenje zakona, zdravstvenih i obrazovnih ustanova i nevladinih organizacija da djecu kojoj je potrebna zaštita prijave Ministarstvu porodice i socijalnih usluga, kaže Topal.
Nakon ovih obavještenja, potrebno je donijeti odluku sudije da dijete ostane pod zaštitom agencije, a odluka bi trebala biti donesena u roku tri dana.
Međutim, u vanrednom stanju poput zemljotresa, ovaj proces može potrajati duže.
Identifikacija
Kada se dijete nađe bez pratnje u području zemljotresa ili se o njemu obavijesti ministarstvo, identifikacija je prvi korak. To radi program “DerinGORU” koji je razvilo Vijeće za naučna i tehnološka istraživanja Turkiye (TUBITAK) od prvog dana katastrofe.
Program prati informacije o osobama koje su zbrinute u bolnicama i pokušava ih uskladiti s podacima o djeci. Također koristi slike djece za pronalaženje podudaranja dok nadzire slike na društvenim mrežama, osim službenih zapisa.
Do sada je 78 djece ponovo spojeno sa svojim porodicama zahvaljujući programu DerinGORU, prema zvaničnicima.
Kao što je ministar Yanik rekao u izjavi u ponedjeljak, 369 od 1.362 djece bez pratnje ponovno je ujedinjeno sa svojim porodicama nakon što su identificirani i njihove porodice istražene.
Pod brigom Ministarstva sada je 201 dijete nakon što je utvrđeno da su njihove porodice izgubljene nakon zemljotresa, dok je njih 792 zadržano u bolnicama.
Ostalo je još 267 djece koja još nisu identifikovana, kažu u Ministarstvu i dodaju da je istraga u toku.
I djeca koja su već bila pod zaštitom vlade prije zemljotresa i djeca koja su ostala bez pratnje u katastrofi prebačena su u druge pokrajine širom Turkiye.
35 djece bez pratnje prebačeno je u Istanbul, rekla je Merve Bas, generalna direktorica odjela za dječije usluge u istanbulskoj pokrajinskoj direkciji za porodicu i socijalne usluge.
“Neka od ove djece već su uzeta pod zaštitu Ministarstva porodice. Neka druga su i dalje pod privremenom skrbi dok traje potraga za njihovim porodicama”, kaže ona za TRT World.
Potrebna saradnja na terenu
Mnogi stručnjaci kažu da i djeca žrtve zemljotresa moraju hitno dobiti psihosocijalnu podršku.
„Od ključnog je značaja vratiti se rutini u suočavanju s posljedicama katastrofe, a ovaj proces postaje teži za djecu koja su izgubila roditelje u katastrofi“, kaže socijalna radnica Sumeyye Tekeli za TRT World.
Država je do sada rasporedila 2.072 pripadnika u područjima pogođenim zemljotresom kako bi žrtvama pružila psihosocijalnu podršku.
Saradnja zvaničnih institucija i nevladinih organizacija učinit će proces lakšim i rasprostranjenim, jer se očekuje da će trajati duže.
“Mi, kao Udruženje Djeca Zemlje, kreirali smo obrazac i za porodice koje su izgubile svoju djecu i za djecu koja su izgubila svoje porodice u zemljotresu. Odgovore koje smo dobili dijelimo s nadležnim jedinicama Ministarstva porodice i bilo je djece koju smo, zahvaljujući ovom obrascu, vratili njihovim porodicama”, dodaje Tekeli.
Dok se o djeci bez pratnje brine Ministarstvo, lokalne organizacije i nevladine organizacije vrijedno rade na terenu kako bi podržale psihosocijalni rad za svu djecu.
Stručni timovi s psiholozima specijalizovanim za traumu iz nekoliko nevladinih organizacija pružaju grupne terapije i individualne terapije roditeljima, ali i djeci.
“Niko od njih nije bez pratnje, a blizu 1.000 djece prima psihosocijalnu podršku u kampusu koji je osnovan u saradnji s nekoliko nevladinih organizacija”, kaže za TRT World koordinator kampusa Sevket Kalkan.
“Stručnjaci koriste razne igre kao alat za pomoć djeci da prevladaju anksioznost, a svoja osjećanja mogu izraziti kroz umjetnost i sport”, dodaje.
