“Dvije jarebice pjevaju na stijeni,
ne pjevaj, jarebice, dosta mi je bola.”
Generacijama je sveprisutna jarebica čukar bila dio turskog socio-kulturnog pejzaža – držane su u domaćinstvima kao kućni ljubimci, spominju se u pjesmama kako bi se istaknula ljubavna jadikovka ili pronašla mjesto u turskim narodnim pričama koje govore o dubokoj vezi između ljudi i prirode.
Ali tokom godina, broj jarebica čukar (Alectoris chukar) doživio je alarmantan pad u prirodi zbog mnogih razloga, uključujući smrt od trovanja pesticidima i lov.
Meso jarebice je poslastica u mnogim krajevima.
Međutim, nije sve izgubljeno. Nedavno su stotine jarebica čukara uzgojenih u okviru Programa za divlje životinje 2023. puštene u prirodu u Nacionalnom parku Tek Tek Mountains u turskoj jugoistočnoj pokrajini Sanliurfa, kao i u pokrajinama Hakkari i Kars.
Puštanje ptica na slobodu bilo je dio vladinih rasprostranjenih napora za očuvanje. Pored zvaničnika, aktivno su učestvovali i stanovnici regije uzgojem jarebica na lokalnim farmama.
Čukar jarebica je jedna od rijetkih vrsta u životinjskom carstvu koja se nakon uzgoja i uzgoja u zatočeništvu može prilagoditi životu u divljini.
Regionalni direktor zaštite prirode i nacionalnih parkova Haci Ahmet Cicek kaže da odjel pokušava povećati populaciju jarebica u regiji. Nada se da će građani podržati projekt jer ptica ima važnu ulogu u prirodi.
"Jarebice prepuštene prirodi igraju aktivnu ulogu u borbi protiv hemoragične groznice Krimskog Konga (CCHF). Ptica se hrani krpeljima koji šire klice groznice", kaže Cicek za TRT World.
Također, stručnjak dodaje da njihov apetit za sunčanom štetočinom, koja uzrokuje gubitak poljoprivredne proizvodnje, čini pticu prirodnim kontrolorom štetočina.
Ugrožena staništa
Stručnjaci pripisuju pad broja jarebica čukar – poznatih kao jarebica od kane na turskom jeziku – gubitku njenih prirodnih staništa zbog sve veće ljudske aktivnosti, uključujući građevinsku industriju i poljoprivrednu mehanizaciju.
Područja divljine koja su pretvorena u poljoprivredno zemljište, zajedno sa prekomjernom upotrebom pesticida i gnojiva u poljoprivredi i neregulisanim lovom, imali su štetne posljedice na staništa divljih životinja.
Jedna od najprilagodljivijih ptica poznatih, majka čukar koristi pametnu taktiku glumeći povredu kako bi skrenula pažnju grabežljivaca sa svog potomstva.
Nazvana po zvuku koji ispušta – visokom „čuk, čuk, čuk“ – jarebica čukar je za turski narod mnogo više od ptice.
To je dio anadolskog načina života i simbolizira njihovu povezanost s prirodnim svijetom.
