Ubrzo nakon što su dva smrtonosna zemljotresa pogodila Turkiye i Siriju, usmrtivši više od 55.000 ljudi i uništivši hiljade domova, turska dijaspora počela je prikupljati i slati pomoć za žrtve.
Jedna od prvih zemalja iz koje je otpremljena pomoć bila je Njemačka, u kojoj živi više od tri miliona ljudi turskih korijena.
Ali, također u Njemačkoj, strepnja za život osoba pripadnika turske dijaspore bila je jasno izražena kada su osumnjičeni piromani zapalili doniranu robu u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji u zapadnoj Njemačkoj.
Dakle, u takvom kontekstu Turkiye ide na nacionalne izbore u maju kako bi odlučila o lideru i političkoj stranci koja će voditi ovu mediteransku zemlju od 84 miliona ljudi sljedećih pet godina.
Koliki je broj glasova dijaspore?
U drugim zemljama, izvan Turkiye, živi blizu 6,5 miliona Turaka. Među njima, 3,28 miliona ima pravo da glasa na predstojećim predsjedničkim i parlamentarnim izborima.
U poređenju s 60,9 miliona registriranih birača u Turkiye, glasanje dijaspore moglo bi se činiti neznatnim.
Ali u tijesnoj trci u kojoj se svaki glas računa, njihov pečat odobravanja može imati odlučujući utjecaj, kao što se vidjelo na izborima 2018.
„Glasanje dijaspore ne pravi veliku razliku u ishodima izbora, ali ipak, glasovi iseljenika govore mnogo o tome šta Turci koji žive vani misle o turskoj politici i budućnosti svoje zemlje“, kaže Sinem Cengiz, politički analitičar iz Katara čiji je fokus na turskim pitanjima.
Glasanje dijaspore trajat će od 27. aprila do 9. maja, prema turskoj Vrhovnoj izbornoj komisiji.
U Turkiye će se izbori održati 14. maja. Većina turske dijaspore živi u zapadnoj Evropi, gdje su se turski radnici naselili 1960-ih u sklopu programa obnove nakon Drugog svjetskog rata.
Oni čine najveću muslimansku useljeničku grupu u zapadnoj Evropi.
Turci u inozemstvu prvi su put glasali na nacionalnim izborima tokom predsjedničkih izbora u augustu 2014. godine.
Prema zakonu, svaki iseljenik stariji od 18 godina i uvršten u popis birača koji se vodi u uredima za registraciju stanovništva ili u diplomatskim predstavništvima ima pravo glasa.
S više od 1,4 miliona registrovanih birača u dijaspori, Njemačka je na vrhu liste zemalja u kojima će se turska politika pratiti s velikim uzbuđenjem, a slijede je Francuska, Nizozemska i Belgija.
Kakav je bio trend glasanja u dijaspori?
Učestvovanje dijaspore postupno se povećavalo tokom godina kako su vlasti dodavale više kabina u kojima iseljenici mogu glasati.
“Prije 2014. Turci u inostranstvu koji su htjeli učestvovati na izborima morali su doći u Turkiye da glasaju.
Međutim, procedure za vanjsko glasanje postale su lakše 2014. godine jer su Turci koji žive u inostranstvu mogli glasati u diplomatskim predstavništvima u zemlji u kojoj su smješteni”, kaže Cengiz.
Trend rasta također se poklopio sa sve većim utjecajem Ankare na vanjske poslove, poput uloge predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana u otvaranju koridora za ukrajinski izvoz žitarica usred sukoba s Rusijom.
Godine 2014. na predsjedničkim izborima od 2,8 miliona registriranih birača bilo je samo pola miliona glasova.
To je bilo uglavnom zbog logističkih problema, budući da su biračke kabine postavljene u urbanim centrima, a birači koji prvi put glasaju bili su zbunjeni oko procesa.
Ipak, Erdogan je pobijedio sa 62,5 posto glasova iseljenika.
Odziv se povećao na parlamentarnim izborima održanim sljedeće godine jer je dodano više biračkih mjesta, a trajanje glasanja je produženo.
To je rezultiralo s više od milion glasova. Erdoganova Partija pravde i razvoja (AK) ponovo se pojavila na vrhu.
Na ustavnom referendumu 2017. koji je imao za cilj pojednostavljenje rada Predsjedništva, izlaznost među iseljenicima dostigla je 1,4 miliona birača.
Na predsjedničkim i parlamentarnim izborima 2018, na kojima je AK partija još jednom pobijedila uz pomoć svojih saveznika, učešće iseljenika je skočilo na više od tri miliona.
Šta podstiče dijasporu da glasa?
U radu čiji su koautori istraživači Sebnem Koser Akcapar i Damla Bayraktar Aksel tvrdi se da je turska dijaspora dobila novi značaj početkom 2000-ih kada je AK partija shvatila svoju važnost u projektovanju moći Ankare u inostranstvu.
Bilo je to također otprilike u vrijeme kada je Ankara pojačala napore za pridruživanje Evropskoj uniji.
Turkiye je značajno povećala svoju diplomatsku prisutnost na međunarodnom planu u posljednja dva desetljeća, povećavši broj stranih misija na 236 u 2017. sa 163 u 2002. godini.
Nedostatak zastupljenosti političara turskih korijena u Evropi možda je razlog koji je potaknuo dijasporu da više glasa na turskim izborima.
Naprimjer, 1990-ih u Nizozemskoj je bilo više nizozemskih surinamskih političara nego nizozemskih Turaka, iako su Turci imali više stanovništva.
Surinam, mala južnoamerička nacija, ima ukupno više od pola miliona stanovnika. Samo registriranih turskih birača u Nizozemskoj ima više od 260.000.
Turkofobija je bila posebno vidljiva tokom Brexita kada su desničarski političari širili laži o hordi turskih migranata koji pokušavaju doći do Britanije.
“Istraživanja sugeriraju da su Turci koji se suočavaju s višom stopom diskriminacije u zemljama u kojima žive vjerovatnije motivirani populističkim i nacionalističkim diskursom koji potiče iz njihove domovine.
Međutim, ne osjećaju se svi Turci u Evropi isto; to zavisi i od društveno-političkog okruženja svake evropske države“, kaže Cengiz.
