Lice opozicionog pokreta, Kemal Kilicdaroglu, poznato je u Turkiye više od dvije decenije.
74-godišnji lider Republikanske narodne partije (CHP) uključen je u tursku politiku od 2002.Međutim, u nemilosrdnoj potrazi za svrgavanjem predsjednika Turkiye Recepa Tayyipa Erdogana i njegove vladajuće Partije pravde i razvoja (AK Partija), čini se da Kilicdaroglu svaki put padne.
Kilicdaroglu, a ranije Karabulut, prije nego što mu je otac promijenio prezime, rođen je 17. decembra 1948. u turskoj pokrajini Tunceli kao četvrto od sedmero djece.
Nakon što je 1971. godine diplomirao ekonomiju na Univerzitetu Gazi (bivša Akademija ekonomskih i komercijalnih nauka u Ankari), Kilicdaroglu je postao mlađi stručnjak za račune u Ministarstvu finansija.
Kasnije je unaprijeđen u računovođu i dodatno se usavršavao u Francuskoj. U ministarstvu je kasnije imenovan za zamjenika generalnog direktora Uprave prihoda.
Prije uspona na glavnu političku pozornicu, Kilicdaroglu je bio najpoznatiji kao predsjednik Zavoda za socijalno osiguranje (SSK). Na toj funkciji bio je od 1992. do 1996. godine.
Kasnije je ponovo izabran za predsjednika SSK-a od 1997. do 1999. godine, ali Kilicdaroglu se na kraju povukao početkom 1999. i okrenuo se politici.
Upuštanje u politiku
Kilicdaroglu je pokušao ući na kandidatsku listu turske Demokratske partije ljevice (DSP) 1999, pod bivšim premijerom Bulentom Ecevitom, ali unatoč tome što su ga prozvali "zvijezdom DSP-a", nije bio uspješan u ovom naumu.
Tako je tadašnji lider CHP Deniz Baykal dao Kilicdarogluu veliku političku šansu, pozivajući ga da se umjesto toga pridruži njegovoj stranci. Baykal je, možda i nesvjesno, pokrenuo uspon svog prethodnika.
Tokom perioda u parlamentu, Kilicdaroglu je počeo krčiti put do vođenja CHP-a nakon Baykalove ostavke 2010.
Kao dio CHP-a, Kilicdaroglu je izabran u parlament na općim izborima 2002. gdje je bio član parlamenta (MP) za drugi izborni okrug u Istanbulu do 2015. godine.
Prvo je postao potpredsjednik parlamentarne grupe svoje stranke nakon reizbora na općim izborima 2007. godine.
Zatim se 2009. godine kandidirao za gradonačelnika Istanbula kao kandidat CHP-a, ali je na kraju izgubio od kandidata AK partije Kadira Topbasa. On je dobio 37 posto glasova, dok je Topbas osvojio 44,71 posto.
Godinu nakon poraza na mjestu gradonačelnika, Kilicdaroglu se kandidovao za lidera CHP-a nakon Baykalove ostavke zbog skandala s videosnimkom. Tajno snimljena snimka navodno je otkrila da je Baykal imao aferu sa zastupnicom stranke, koja je nekada bila njegova sekretarica.
Uprkos tome što je negirao optužbe i izjavio da postoji zavjera protiv njega, Baykal se povukao, a Kilicdaroglu je na kraju dobio podršku 77 pokrajinskih predsjednika da se kandiduje na njegovo mjesto.
Na stranačkoj konvenciji u maju 2010. godine izabran je za predsjednika stranke. Kao lider CHP-a, Kilicdaroglu je postao i lider glavne opozicije jer je njegova stranka bila (i ostala) druga po veličini politička stranka u Velikoj narodnoj skupštini.
Kao lider CHP-a, Kilicdaroglu je postao i lider glavne opozicije jer je njegova stranka bila (i ostala) druga po veličini politička stranka u Velikoj narodnoj skupštini.
Šestorka
Nakon pobjede na mjestu lidera CHP-a 2010, samo nekoliko mjeseci kasnije Kilicdaroglu je zauzeo stav na ustavnom referendumu održanom 12. septembra 2010. godine, na kojem je vodio kampanju za glasanje „ne“ protiv predloženih ustavnih reformi AK partije i izgubio.
Čak je pokušao zakonski osporiti prijedloge, ali je Ustavni sud presudio protiv njega i reforme su provedene s 58 posto glasova za i 42 posto protiv.
Sljedeće godine, Kilicdaroglu je učestvovao na općim izborima 2011. kao lider CHP-a. Stranka je osvojila 25,98 posto glasova, što im je donijelo 135 izabranih zastupnika, dok je AK partija dobila nevjerovatnih 49,83 posto glasova, a Partija nacionalističkog pokreta (MHP) 13,01 posto.
Tokom ovog perioda, Kilicdaroglu je bio zastupnik u drugom izbornom okrugu pokrajine Izmir 2015. godine.
Na sljedećim općim izborima u junu 2015. Kilicdaroglu se ponovo borio protiv Erdogana, ali je ovaj put njegova stranka osvojila 24,95 posto glasova, završivši s tri zastupnik manje nego na prethodnim izborima.
Na izborima 2018. Kilicdaroglu je uspostavio Nacionalni savez zajedno s kolegicom opozicionom političarkom i liderkom IYI stranke Meral Aksener, Temelom Karamollaogluom iz stranke Saadet i Gultekinom Uysalom iz Demokratske stranke.
Kilicdarogluov Nacionalni savez se proširio u februaru 2022. godine: šest lidera opozicionih stranaka, zajedno s još trojicom, a Ahmet Davutoglu iz Gelecek stranke, Ali Babacan iz DEVA stranke zvanično su se pridružili. Nazivaju se i "Šestorka".
S pet zvaničnih stranaka koje podržavaju Kilicdarogluovu posljednju kandidaturu za lidera Turkiye, hoće li ovaj put pobijediti ili će se predsjednik Erdogan ponovo pokazati kao pobjednik? Ostaje da se vidi.