Ime Omer Halisdemir urezano je u tursko nacionalno sjećanje na ponoć 15. jula 2016. godine, kada je vojnik hrabrog srca ubio pučistu, brigadnog generala Semiha Terzija, koji se odmetnuo i vodio grupu teško naoružanih vojnika s ciljem da zauzmu Komandu specijalnih snaga u glavnom gradu, Ankari.
Nekoliko minuta prije nego što je ubio Terzija, Halisdemira je telefonom nazvao njegov komandant, generalmajor Zekai Aksakalli, koji mu je rekao da se država suočava s nasilnim državnim udarom i da je eliminacija Terzija od suštinskog značaja za zadavanje snažnog udarca pučistima.
Halisdemir je zauzeo položaj u prednjem dijelu Komandnog centra. Terzi je ušao u kompleks u pratnji teško naoružanih oficira u 02:16 nakon ponoći. Halisdemir je munjevitom brzinom izašao iz svog skrovišta i ubio Terzija, ključnu vojnu figuru terorističke organizacije Fetullah (FETO).
Iako se Halisdemir uspio riješiti Terzija, nije se uspio spasiti od metaka koje je ispalila Terzijeva pratnja. Major Fatih Sahin, još jedan član FETO-a, upucao ga je s 12 metaka u leđa.
Vidjevši Halisdemira i dalje živog, još jedan Terzijev saradnik, Mihrali Atmaca, ispalio je posljednji hitac koji je usmrtio hrabrog vojnika. Ovaj slučaj, koji je snimljen sigurnosnim kamerama, bio je prekretnica u pokušaju puča.
Halisdemirov hrabri postupak izazvao je pometnju među vojnicima povezanim sa FETO-m. Besciljno su jurili tu i tamo, ne mogavši pratiti dešavanja oko pokušaja puča, dok je Terzi, njihov vođa, ležao mrtav.
Kako se tamna noć završavala jarkim suncem, desetine hiljada Turaka već su izašle na ulice, slaveći poraz pučista.
Kada su videosnimci Halisdemirove hrabrosti izašli u javnost, obične Turke su ganuli do suza. Iako su bili inspirisani njegovom hrabrošću, njegovom sposobnošću da se bori protiv teško naoružane jedinice pučista i da ubije njihovog glavnog vođu, također su oplakivali njegovu smrt. Za Turke je bilo preteško podnijeti gubitak neustrašivog vojnika, koji je radosno primao naređenja svog komandanta, iako su šanse da preživi bile izuzetno male.
TRT World je 2021. godine posjetio Halisdemirov rodni grad Cukurkuyu u provinciji Nigde. Grad Cukurkuyu je bogat poljoprivrednim zemljištem, okruženim niskim brežuljcima centralne Anadolije.
Prije neuspjelog puča 15. jula, Cukurkuyu je bio prilično nepoznat gradić. Sada ima javni park i univerzitet izgrađen u znak sjećanja na Halisdemira. Po njemu je nazvano i mezarje, muslimansko groblje, gdje njegovo posljednje počivalište krase male turske zastave.
Ibrahim Ayhan, izabrani predstavnik grada Cukurkuyu, bio je Halisdemirov prijatelj iz djetinjstva.
“Uvijek je želio da bude vojnik. Iako je bio hrabar i neustrašiv na bojnom polju, inače ne bi povrijedio ni muhu. Kada je u pitanju odbrana njegove nacije, ništa ga ne bi zastrašilo i njegovo žrtvovanje je to i dokazalo”, rekao je Ayhan za TRT World.
“Djeca iz Cukurkuyua su rođena neustrašiva. Ona su hrabra i gaje patriotska osjećanja. Omer je to dokazao. Postao je turski nacionalni heroj."
U djetinjstvu i ranoj mladosti, Halisdemir je bio pastir, prema riječima Sukura Koca (67), jedne od poznatih ličnosti Cukurkuyua.
“Svi moji unuci su inspirisani njegovom pričom, kao i ostatak Turkiye. Ne može svako uraditi ono što je Omer uradio. Bio je veoma hrabar. Sve dok naša omladina ide putem Omera Halisdemira, ovoj državi niko ne može nauditi”, rekao je Koc.
Koc je dodao da cijeli grad može posvjedočiti Halisdemirovoj skromnosti i poštenom karakteru.
"Bez obzira s kim razgovarate, oni će reći samo dobre stvari i nikada nećete čuti ništa loše o njemu."
Halisdemir se pridružio turskim oružanim snagama 1999. godine, kao pješadijski vojnik. Njegova hrabrost i zdrav vojnički um učinili su ga uspješnim vojnikom, a odlikovan je raznim vojnim odlikovanjima. Također je služio u teškim i izazovnim mjestima kao što su jugoistočna Turkiye, sjeverni Irak i Afganistan.
“Omer će ostati upamćen po djelu koje je spasilo Republiku Turkiye. Sam je preokrenuo planove izdajnika FETO-a. Ono što je učinio za državu, nikada se ne može zaboraviti”, dodao je Koc.
Drugi stanovnik grada, koji je pritom i Halisdemirov rođak, rekao je da je Omer, iako je bio hrabar, imao duboku vjeru u Boga.
“Znamo da je učestvovao u desetinama borbi, ali nije govorio detalje o tome. Kada smo ga pitali, nikada nije govorio o tome šta se dešavalo u njegovom vojnom životu. Bio je disciplinovan vojnik”, rekao je njegov rođak za TRT World.
"Ni desetine neprijatelja u različitim dijelovima svijeta nisu ga mogle ubiti. Ubili su ga izdajnici koji su pokušavali zauzeti našu zemlju noseći uniforme naših vojnika. To me najviše rastužuje."
Halisdemir je bio oženjen Haticom. U braku su dobili kćerku Elifnur i sina Dogana Ertugrula.
Dva dana prije neuspjelog pokušaja puča, Halisdemir je zamolio svoju suprugu da mu pročita suru Jasin, 36. poglavlje časnog Kur'ana, koja je poznata po tome što otklanja strahove iz srca vjernika.
"S jedne strane, osjećam se tako ponosno, ali, s druge strane, mnogo sam tužan. Bližilo se njegovo penzionisanje. Ostale su još samo dvije godine. Omer je počeo da priprema baštu u svom rodnom gradu kako bi uživao u penzionerskom životu. Nažalost, nije to doživio. Ali njega čeka bolje mjesto. On će biti u dženetskim baštama", rekao je Halisdemirov rođak.
16. jula 2016. godine Yakup Soyhan (58) otišao je u Agenciju za sudsku medicinu u Ankari da preuzme tijelo prijatelja Halidemira.
Soyhan je tugovao za prijateljem i nije bio u potpunosti svjestan koliko je Halisdemirova intervencija bila presudna u spašavanju budućnosti cijele Turkiye. Dok je čekao tijelo svog hrabrog prijatelja, prišla mu je grupa visokopozicioniranih vojnih službenika i ispričala mu kako je Halisdemir spasio državu da padne u pogrešne ruke.
“Jedan od pukovnika među njima mi je rekao da je Omer bio među ključnim patriotama koji su uništili planove pučista”, dodao je Soyhan.
Na godišnjicu njegove smrti velika grupa ljudi, uključujući i mlade studente, okupila se na njegovom mezaru noseći turske zastave.
Tulay Nur Helvaci također je bila na njegovom mezaru. Nacrtala je Halisdemirov portret ugljenom.
“On je šehid koji nije oklijevao da dadne život za domovinu. Zahvaljujući njemu i dalje živimo lijepo u našoj zemlji. Vječno smo mu zahvalni”, kazala je Helvaci.
Nur Seda Sevinc, studentica Univerziteta Nigde Omer Halisdemir, bila je također među mladim ljudima koji su posjetili njegov mezar.
“Ovdje smo da nastavimo njegovu misiju, da iskažemo svoje poštovanje i zahvalnost“, rekla je Sevinc za TRT World.
