Bayraktar AKINCI UCAV, TOLUN IIR završava testiranje gađanja municijom u Centru za obuku i testiranje letenja AKINCI, u Tekirdagu, Turkiye, 17. septembra 2024.       Foto: AA

U dramatičnoj promjeni na globalnom tržištu vojnih dronova, Turkiye je iskočila u prvi plan kao najveći svjetski dobavljač bespilotnih letjelica (UAV) i naoružanih dronova, prema nedavnom izvještaju Centra za novu američku sigurnost sa sjedištem u SAD-u (CNAS).

Ovaj uspon je smijenio bivše lidere, kao što su Sjedinjene Države i Izrael, što je označilo novu eru u proliferaciji bespilotnih letjelica.

Izvještaj CNAS-a, objavljen ranije ovog mjeseca, naglašava da su od 2018. Turkiye, Kina i SAD zajedno izvršile 69 prodaje naoružanih dronova u 40 različitih zemalja.

Samo na Turkiye otpada nevjerovatnih 65 posto ove prodaje, pri čemu Kina daje 26 posto, a SAD zaostaje sa samo 8 posto.

Turski dronovi postali su lider na tržištu zbog fokusa Ankare na jačanju domaće odbrambene industrije, kažu stručnjaci.

„Sposobnost Turkiye da razvije napredne bespilotne letjelice direktan je rezultat napora njenog sektora odbrane da prevaziđe izazove u pristupu stranoj tehnologiji, posebno u kritičnim trenucima kada su tradicionalni saveznici, poput SAD-a i Izraela, uveli ograničenja ili odbili prodaju“, kaže Murat Aslan, vanredni profesor političkih nauka na Univerzitetu Hasan Kalyoncu.

Kada su se bespilotne letjelice prvi put pojavile, bili su to relativno jednostavni sistemi koji su se prvenstveno koristili za izviđanje, nadzor i vatrenu podršku, kaže on.

“Vremenom su se, međutim, transformirale u sofisticirane platforme sposobne za nošenje različitih tereta, što je značajno proširilo njihovu ulogu u modernom ratovanju.”

Dominacija Turkiye na globalnom tržištu dronova vođena je uspjehom njenih odbrambenih kompanija, uključujući Baykar, Roketsan i Aselsan, koje su odigrale ključnu ulogu u razvoju vojnih bespilotnih letjelica u zemlji.

Baykarov Bayraktar TB2, posebno, postao je simbol stručnosti dronova u zemlji, koji se široko koristi u sukobima kao što je rat u Nagorno-Karabahu između Azerbejdžana i Armenije.

Pored TB2, Baykarova bespilotna letjelica Akinci je naprednija bespilotna letjelica na velikim visinama i dodatno je poboljšala status Turkiye na tržištu kao proizvođača naprednih dronova.

Ne tako jednostavno putovanje

Ali uspon Turkiye na vrh nije bio lagan jer se zemlja suočila s problemima u nabavci komponenti i odlučila je da napravi svoje mašine.

Turkiye se suočila sa značajnim preprekama u ranim fazama razvoja bespilotnih letjelica, kaže Aslan.

„Devedesetih godina, kada je Turkiye pokušavala da kupi strane bespilotne letjelice kao što je izraelska Heron, postojala su ozbiljna operativna ograničenja, uključujući potrebu da izraelsko osoblje upravlja sistemima umjesto turskih operatera.”

Ova ovisnost i kašnjenja u prikupljanju obavještajnih podataka u realnom vremenu od stranih dronova natjerali su Turkiye da pokrene vlastiti program proizvodnje bespilotnih letjelica, kaže on.

Roketsan i Aselsan, ključni igrači u sektoru turske odbrane, također su doprinijeli usponu zemlje.

Roketsan je specijalizovan za raketne sisteme i integraciju oružja za dronove, dok se Aselsan fokusira na naprednu avioniku, komunikacije i sisteme elektronskog ratovanja koji poboljšavaju mogućnosti UAV-a. Zajedno s Baykarom, ove kompanije su uspostavile Turkiye kao lidera u proizvodnji visokotehnoloških dronova za vojnu upotrebu.

Godine 2022, kada je šest zemalja prvi put ušlo na tržište dronova, sve su odlučile kupiti Baykarov Bayraktar TB2, učvrstivši dominaciju Turkiye.

Akinci, bespilotna letjelica novije generacije s većim nosivim kapacitetom i naprednim senzorima, također dobiva međunarodno interesovanje, učvršćujući rastući turski utjecaj u vojnoj tehnologiji.

“Potrebe Turkiye za bespilotnim letjelicama nekoć su zadovoljavali strani dobavljači. Međutim, nakon političke odluke turske vlade početkom 2000-ih, obrambena industrija poduzela je značajne korake za povećanje domaće proizvodnje”, kaže Mehmet Suat Kay, voditelj grupe odjela za navigacijske tehnologije u Baykaru.

“Ovo je omogućilo razvoj mini dronova, taktičkih dronova, dronova za napade i napadačkih sistema koji sada služe turskim oružanim snagama i policiji.”

Domaća proizvodnja

Važan korak u proizvodnji turskih dronova bila je izgradnja domaćih tehničkih i proizvodnih kapaciteta.

Turkiye se probio kroz kritične izazove u opskrbi diverzifikacijom ili lokalnom proizvodnjom komponenti, kaže Aslan.

“Uprkos embargu na ključne dijelove, Turkiye je uspjela stvoriti multiplikativni efekat u proizvodnji, posebno nakon što je shvatila da ovisnost o stranim sistemima više ne može garantirati nacionalnu sigurnost.”

Razvoj bespilotnih letjelica poput ANKA, s jedinstvenim dizajnom i mogućnostima, označio je veliki proboj za odbrambenu industriju Turkiye, kažu stručnjaci.

Otkako je prestigao Kinu 2021. godine, turski izvoz dronova dramatično se povećao. Baykar, koji je izvezao 83 posto svoje proizvodnje od početka 2000-ih, zabilježio je 1,8 milijardi dolara izvoza u 2022. godini.

Studija CNAS-a ističe da je era američke i izraelske dominacije na tržištu dronova "odavno prošla", ustupajući mjesto isplativim alternativama iz Turkiye, Kine i Irana.

Ovaj trend je dramatično povećao globalni transfer naoružanih dronova, s Turkiye na čelu.

S obzirom na to da je Turkiye sada najveći proizvođač vojnih dronova, predvođen Baykarom, Roketsanom i Aselsanom, njen uspon odražava šire promjene u globalnoj vojnoj moći. Pristupačne, najsavremenije bespilotne letjelice poput Bayraktar TB2 i Akinci preoblikuju moderno ratovanje, stavljajući Turkiye kao centralnog igrača u ovom kritičnom sektoru odbrane.

Aslan s Univerziteta Hasan Kalyoncu kaže da proizvodnja naoružanih bespilotnih letjelica nije samo vezana za samu platformu, već i za municiju i sisteme kontrole koji ulaze u nju.

“Roketsan je odigrao ključnu ulogu u razvoju napredne municije, dok je Aselsan pružio električnu i elektronsku podršku, a Havelsan je dao potreban softver.

“Ove javne odbrambene kompanije igrale su vodeću ulogu u modeliranju bespilotnih letjelica, ali bez domaće proizvodnje municije Turkiye bi se i dalje oslanjala na vanjske dobavljače.”

TRT Balkan