Dok iseljenici već glasaju na predsjedničkim i parlamentarnim izborima u Turkiye, reflektori su sada usmjereni na biračko tijelo, koje će imati posljednju riječ u demokratskom procesu.
Tokom godina, Turkiye je zabilježila visok odaziv birača, s nevjerovatnih 86 posto birača na predsjedničkim izborima 2018. godine.
Dok će iseljenici glasati između 27. aprila i 9. maja, glasanje u Turkiye će se održati 14. maja.
Turkiye je prošla kroz značajne promjene u izbornom sistemu od 1990-ih, uvođenjem direktnih predsjedničkih izbora 2014. i novim predsjedničkim sistemom vlasti 2017. godine, kao i donesenim novim izbornim zakonom kojim je izborni prag smanjen na 7 posto u aprilu 2022.
Izlaznost birača
Učešće birača na predsjedničkim izborima u Turkiye od 1990-ih bilo je relativno visoko, s prosječnom izlaznošću 78,5 posto, prema Međunarodnoj bazi podataka o izlaznosti birača IDEA.
Jedna od najvećih izlaznosti u izbornoj historiji Turkiye zabilježena je na predsjedničkim izborima 2018. godine, a glasalo je 86,2% birača s pravom glasa.
Najniža izlaznost u Turkiye zabilježena je na predsjedničkim izborima 2014. godine, a glasalo je 74 posto birača s pravom glasa.
Poređenje s drugim demokratijama
Turkiye je imala i najveću stopu izlaznosti birača u odnosu na neke druge demokratske zemlje – izbore u Grčkoj (2019), Sjedinjenim Američkim Državama (2020), Velikoj Britaniji (2019), Norveškoj (2021) i Indiji (2019).
Norveška je imala drugu najveću izlaznost, 77 posto na izborima 2021. godine.
Sjedinjene Američke Države su imale izlaznost 70,7 posto na izborima 2020, a Velika Britanija 67,5 posto na izborima 2019. godine.
Grčka je zabilježila najnižu stopu izlaznosti birača među ovim zemljama, sa samo 57,8 posto birača s pravom glasa učestvovalo je na izborima 2019, dok je 67 posto glasalo u Indiji na izborima 2019. godine.
Izborne promjene i direktno glasanje
Turkiye je održala pet lokalnih i općih izbora od uvođenja direktnih predsjedničkih izbora 2014. godine, na kojima je predsjednika birao narod.
Prije toga predsjednika je birao parlament, što je uključivalo dva kruga glasanja.
U prvom krugu, kandidat je trebao dobiti najmanje dvije trećine glasova u parlamentu da bi bio izabran.
Ako nijedan kandidat nije dobio dvije trećine glasova, održavao se drugi krug glasanja između dva kandidata koji su dobili najveći broj glasova u prvom krugu.
U drugom krugu za predsjednika je biran kandidat koji je dobio većinu glasova u parlamentu.
Predsjednik kojeg je birao parlament imao je uglavnom ceremonijalnu ulogu, s ograničenim izvršnim ovlastima, a premijer, kojeg je predsjednik odredio iz reda članova najveće parlamentarne stranke, bio je šef vlade i imao je stvarnu izvršnu vlast.
Međutim, uloga predsjednika se značajno promijenila ustavnim referendumom održanim 2017. godine, kojim je uveden novi predsjednički sistem vlasti.
Prema novom sistemu, predsjednik je šef države i šef vlade, s jakim izvršnim ovlastima.
Predsjednika sada direktno bira narod putem narodnog glasanja.
Članove parlamenta bira narod na općim izborima, koji se održavaju svakih pet godina.
U četvrtak, 17 dana prije ključnih izbora u Turkiye, stotine hiljada turskih državljana koji borave u inostranstvu pokrenule su proces glasanja u zemljama svog prebivališta ili na turskim graničnim prelazima.
Od 64,1 miliona biračkog tijela, 3,4 miliona registrovanih turskih birača živi izvan zemlje, što čini više od pet posto biračkog tijela.
