Turčin Huseyin Yilmaz s Downovim sindromom iz grada Kastamonua već sedam godina se bavi hrvanjem, što je umnogome obogatilo i uljepšalo njegov svakodnevni život.
Nakon što je njegov stariji brat Ufuk Yılmaz počeo da se bavi hrvanjem prije osam godina, 16-godišnji Huseyin je također izrazio želju da se i on bavi ovom borilačkom vještinom.
Trener Hakki Karabakal, nakon što je čuo da mladić s Downovim sindromom želi da trenira hrvanje, pozvao ga je ne trening.
Kada je vidio koliko Huseyin voli ovaj sport, rekao mu je da može učestvovati u svim treninzima sa starijim i iskusnijim bratom Ufukom koji ima 22 godine.
Njih dvojica tri dana u sedmici voze se oko 30 kilometara do sale gdje imaju trening, a Ufuk ističe da mu ništa nije teško kada vidi koliko je njegov brat sretan na treninzima.
Ufuk je u razgovoru za Anadolu kazao da je počeo da se bavi hrvanjem zahvaljujući treneru Hakkiju Karabakalu.
"Dok sam išao na treninge, brat Huseyin mi je uvijek govorio da i njega povedem, što sam i uradio. Trener nam je zaista mnogo pomogao", rekao je Ufuk.
Sretan zbog bratove sreće
Ističe da je posebno sretan i zadovoljan kada vidi da mlađi brat uživa u treninzima i druženju s drugima u timu.
"To me nekako čini i ponosnim. Uvijek smo zajedno i to je osjećaj koji se ne može riječima opisati, to je nešto posebno. Njegovo uključivanje u ovakve socijalne aktivnosti mi pričinjava veliko zadovoljstvo", kazao je Ufuk.
Dodaje da se uprkos svim izazovima i poteškoćama trudi da što više dolaze na treninge.
"Putne troškove sami snosimo, ali dolazimo na treninge koliko možemo. Ako ne odemo na trening, onda treniramo kod kuće", istakao je.
"Uživa u hrvanju"
Trener Hakki Karabakal je kazao da Huseyin trenira već sedam godina i da je vrlo posvećen ovom sportu te da uživa na svakom treningu, što se može odmah primijetiti.
Ističe da je pozvao Huseyina na treninge kako bi ne samo trenirao nego se što više družio s drugima u klubu.
"Kada ne dođe na trening, navodno odmah počne plakati. Zato ga brat pokušava dovoditi svaki put. Na treninzima se osjeti da je sretan i zadovoljan. Dovoljan je samo jedan njegov zagrljaj koji pokazuje kao znak zahvalnosti", rekao je trener Karabakal.