Spasilački timovi s područja Bosne i Hercegovine nastavljaju s akcijama traganja i spašavanja preživjelih u turskom gradu Hatayu, nakon snažnih zemljotresa koji su razorili jug Turkiye. Bosanskohercegovački spasioci žale zbog činjenice što nisu uspjeli stići u regiju odmah, prvog ili drugog dana zemljotresa, jer, kažu, sigurno bi spasili više života.
Pripadnici Gorske službe spašavanja Kantona Sarajevo zajedno sa ekipama Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) jutros su nastavili pretrage u ruševinama u Antakyi (Antiohija), u Hatayu. Timovi spasilaca iz BiH obilaze zgrade uz ulicu Gunduz, koja vodi do Ataturk Parka.
Adi Vrabac, vođa tima spasilaca GSS-a Kantona Sarajevo, kazao je novinaru Anadolije kako ulaze u objekte u dijelu grada koji dosad nisu pretraživani.
„Radimo tu brzu pretragu. Tu su također i timovi iz FUCZ-a koji pretražuju s psima i kamerama, mi ih pratimo. Pretražujemo dio grada gdje je veliki broj zgrada kompletno urušen. Ima zgrada koje nisu urušene, ali niti jedna nije stabilna i nesigurna je za boravak. Čitav grad je praktično ispražnjen“, pojašnjava Vrabac.
Dodaje kako je u kvartu u kojem se trenutno nalaze možda svaka treća zgrada potpuno urušena.
„Općenito u tim zgradama nalazimo leševe. Moj tim nije imao sreće da pronađe ikog živog i slaba je vjerovatnoća da ćemo naći živu osobu“, navodi Vrabac.
Dodaje kako na terenu svjedoče vrlo dramatičnim i potresnim situacijama, a najpotresnije je, kaže, kada i gotovo sedam dana od zemljotresa vide porodice koje čekaju pored ruševina.
Najpotresnije je što su tu porodice koje danima čekaju bilo šta. Na bilo koju pojavu uniformi reaguju s nekom mješavinom nade i ljutnje. Svi prilaze i govore kako su čuli glasove svojih bližnjih, nakon što priđemo na tu lokaciju, vidimo da tu nema ništa. Jedna, onako, vrlo neobična i potresna situacija.
Naglašava kako još uvijek ima ljudi koji spavaju u automobilima, pored ruševina, koji još uvijek ne gube nadu da će pronaći najmilije. AFAD, dodaje, diže šatorska naselja širom regije, u blizini kampa u kojem borave spasilački timovi iz BiH diže se kamp s 1.000 šatora.
Vrabac dodaje kako je tačno da su se pojavili slučajevi pljački, ali kako na terenu spasilačke timove prate pripadnici turske žandarmerije, koji su zaduženi za njihovu sigurnost.
Tlo na području Hataya još uvijek podrhtava.
„Ovdje tlo podrhtava konstantno. Jučer je ujutro bio jači zemljotres, kasnije jak zemljotres oko podne s epicentrom oko kilometar od mjesta na kojem smo mi radili. Jutros je ponovo bio jedan zemljotres. Ja se nadam, iako je vjerovatnoća mala, da ćemo uspjeti pronaći žive osobe“, kaže Vrabac.
Na pitanje kako je fizičko i psihičko stanje u timu bh. spasilaca, Vrabac kaže kako su na terenu svi kao jedna porodica koja u koordinaciji obavlja sve zadatke.
„Tu smo svi kao jedna porodica, radimo. Fizički smo iscrpljeni, umorni, nenaspavani. Ali, Bože moj, došli smo da radimo. Dajemo ne 100 posto već 200 posto od sebe. Ima potresnih situacija, ali se i psihički dobro držimo”, kaže Vrabac.
Na kraju Vrabac dodaje kako je bilo od velikog značaja da se na teren dođe odmah, prvog ili drugog dana nakon zemljotresa, i kako bi tako sigurno spasili više života.
“Iskoristio bih priliku da apelujem na nadležne da se ubrza priča oko donošenja zakona o GSS-u, kako bi se regulisala naša djelovanja, naša prava i obaveze. To bi nam mnogo olakšalo ubuduće. Mi smo tu, radimo, ali bi sve ekipe GSS-a iz BiH, bez obzira, tako da kažem, po kojom zastavom ili imenom dolazili, sigurno puno efektivnije odgovorili da smo došli odmah, prvi dan ili eventualno drugi nakon zemljotresa. Sigurno bi pronašli veći broj živih”, kaže Vrabac.
