15. juli: Prekretnica u turskoj historiji

Dok turski narod slavi šest godina od neuspjelog pokušaja državnog udara 2016. godine, važno je prisjetiti se zašto se 15. juli obilježava kao Dan demokratije i nacionalnog jedinstva i zašto je to bila prekretnica u historiji Turkiye.

U noći prkosa, prije šest godina, milioni građana izašli su na ulice i riskirali svoje živote kako bi zaštitili tursku demokratiju i izabranog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, suočeni s neuspjelim pučem koji je izvršila Teroristička organizacija Fetullah (FETO).

To je bilo prvi put u historiji Republike da je vojno preuzimanje vlasti propalo zbog otpora civila – a demokratija je trijumfovala.

U procesu suprotstavljanja grupi naoružanih vojnika lojalnih FETO-u, ubijena je 251 osoba, većinom civili, a najmanje 2.700 je ranjeno.

Tog petka, FETO zavjera za svrgavanje vlade dovela je do napada na parlament, predsjedništvo, snage sigurnosti, zračne baze i civile. Dva mosta na istanbulskom moreuzu bila su zabarikadirana tenkovima i teškim naoružanjem.

Ali nakon što je Erdogan pozvao ljude da izađu na ulice, hiljade su izašle naoružane samo svojom hrabrošću. Desetine su ubijene na Mostu mučenika 15. jula – uz jezive slike pučista koji pucaju na ljude i koriste tenkove da ih pregaze.

Napadi su nastavljeni i sljedećeg jutra, dok su zaglušujući zvuci F-16 odjekivali nebom Istanbula i Ankare. Na meti pučista bio je i predsjednik Erdogan, koji je uspio nepovrijeđen pobjeći od onoga što mnogi smatraju pokušajem atentata ili otmice.

Na kraju je odluka turskog naroda bila ta koja je pobijedila izdajničku grupu vojnika koja je nastojala svrgnuti demokratski izabranu vladu.

Talha Kose je za Daily Sabah objasnio šta bi se desilo da je puč bio uspješan: „Da se turski narod nije odupro pokušaju državnog udara, rascjepkanost društva, kolaps turskog državnog aparata, najvjerovatnije građanski rat, pojačali bi terorističke aktivnosti unutar granica Turkiye i ilegalna okupacija nekih regija turske granice mogla je biti sasvim moguća.”

U sedmicama nakon neuspjelog puča, turski tužioci prikupili su dokaze koji potvrđuju umiješanost FETO-a i vođe ovog kulta sa sjedištem u SAD-u Fetullaha Gulena. Teroristička organizacija je optužena za dugotrajnu kampanju rušenja države kroz infiltraciju u institucije, posebno vojsku, policiju i pravosuđe.

U međuvremenu, mnogi zapadni saveznici Turkiye nisu odmah osudili zavjeru protiv države u vidu državnog udara niti su pružili snažnu podršku vladi, što je nešto što tursko vodstvo nije zaboravilo.

Uprkos tome što su predočeni svi dokazi za pokretanje pravnog postupka, SAD, gdje Gulen i dalje živi, malo je učinio da istraži o njemu i njegovoj ogromnoj mreži poslovanja.

Pobjeda turskog naroda 15. jula imala je i dublji značaj. Narušeno historijom državnih udara, ono što se dogodilo 2016. bio je čvrst ukor režimu vojnog tutorstva od 1960. godine.

Vojni udar 1960. doveo je do svrgavanja Adnana Menderesa, prvog demokratski izabranog premijera zemlje i njegove vlade, nakon čega je uslijedilo Menderesovo pogubljenje od hunte 1961. godine. 1980. državni udar je predvodio tadašnji načelnik generalštaba general Kenan Evren i trajao je tri godine.

Upravo je ta težina historije u kombinaciji s narodnom voljom da se kaže ‘nikad više’ navela stotine hiljada ljudi svih dobi i političkih pozadina da hrabro popune ulice i spriječe napad na njihovu demokratiju u ljeto 2016.

Od tada, 15. juli je postao simbol pobjede za one koji vjeruju u demokratsku Turkiye – i inspiracija za milione koji na tursku demokratiju gledaju kao na svijetli primjer u muslimanskom svijetu.