Braća Wright možda su izumila prvi motorizovani avion, ali inženjer iz 9. stoljeća Abbas Ibn Firnas smatra se prvim čovjekom koji je letio uz pomoć para krila napravljenih od svile, drveta i pravog perja.
Prema historičarima, kada je Ibn Firnas imao između 65 i 70 godina, skočio je s litice s jemenske planine Jabal Al-Arus i klizio u zraku, ostajući u letu najmanje 10 minuta. Kratki let ga je ostavio i povrijeđenog i razočaranog. Shvatio je da zbog toga što je zanemario mehaniku slijetanja, nije mogao održati ravnotežu leta u zraku i završio je prinudnim slijetanjem.
Ibn Firnas je živio još 12 godina. Shvatio je da se sporo slijetanje postiže zajedničkim radom repa i krila, zaključak do kojeg je došao nakon decenija proučavanja leta ptica i njihovog slijetanja. Firnas je taj koji bi mogao uspješno tvrditi da stoji iza teorije koja je stvorila ornitopter, letjelicu koja imitira ptice i leti mašući krilima. Njegovi dijagrami letećeg stroja postali su kamen temeljac zrakoplovnog inženjerstva u kasnom 20. stoljeću.
Let je bio san ljudskih bića nekoliko stoljeća prije nego što je konačno ostvaren. Historija je puna mitova i bajki u kojima se pojavljuju ljudi s krilima koji rade izvanredne stvari na nebu. U grčkoj mitologiji vjeruje se da je Ikar letio toliko blizu Sunca uprkos savjetu svog oca, da mu se voštano perje istopilo, što je dovelo do njegovog nesretnog slijetanja i kasnijeg utapanja u moru.
Kada je riječ o praktičnosti letenja, prvi eksperiment u kojem je neki predmet “letio” u zraku zapravo su izvela dva kineska filozofa, Mozi i Lu Ban, za koje se također kaže da su izumitelji koji stoje iza zmaja. Kao rezultat njihovog pionirskog puta u 5. stoljeću, uspjeli su prikupiti vojne obavještajne podatke iz suparničkih kraljevstava.
Ipak, smatra se da je Ibn Firnas i dalje na čelu svoje oblasti s obzirom na to da je bio prvi avijatičar koji je letio sa strojem težim od zraka.
Rođen u 9. stoljeću u Izn-Rand-Onda Al-Andalus, koji je današnja Ronda u Španiji, proveo je većinu svog odraslog života u Kordobi, jednom od glavnih centara učenja tokom Omejadskog halifata.
Neki historijski izvještaji sugerišu da je Al-Firnas bio pod utjecajem Armena Firmana, koji nije bio ni naučnik ni polimat, već pronicljiv posmatrač prirode. Firman je prvi napravio krila od drvenih dasaka umotanih u svilu i ptičije perje. Početkom 850-ih, Firman se popeo na vrh najviše munare džamije u Kurtubi i skočio s krilima. Iako je njegov pokušaj brzo propao i on se strmoglavio na zemlju, leteći stroj se napuhao na vrijeme i usporio njegovo spuštanje. Imao je sreću da pri padu nije slomio nijednu kost; odgađanje njegovog slijetanja pokazalo se donekle spasonosnim.
Ibn Firnas je posmatrao Firmanovu avanturu dok je stajao među okupljenom, fasciniranom gomilom koja je zadivljeno posmatrala nebo iznad. Impresioniran Firmanovim rezultatom, Ibn Firnas je počeo shvaćati da čin letenja u zraku treba dalje istraživanje.
Dvadeset i tri godine proučavao je obrasce letenja različitih ptica i objekata. Zatim je konstruisao svoj leteći stroj i skočio s Jabal al-Arus u Jemenu uprkos svojim poodmaklim godinama.
Nekoliko stoljeća kasnije, Turčin Osmanlije Ahmed Čelebi uspešno je preleteo i sleteo preko Bosfora 1630. godine. Nekoliko stoljeća kasnije, Turčin Ahmed Celebi uspješno je preletio preko Bosfora i sletio 1630. godine.
Ostali izumi
Ibn Firnasovo veliko zanimanje za nauku i tehnologiju dovelo ga je do izuma satova na vodeni pogon. Također je eksperimentisao s pijeskom i kristalima kvarca kako bi shvatio prirodu ovih svojstava. Mnogi historičari mu pripisuju priznanje za izradu prozirnog stakla od ovih materijala. Navodno je bio i pionir poznatih andaluzijskih naočala koje su i danas tražene i u upotrebi. Od njega su imali koristi i oni sa oštećenim vidom, jer mu se pripisuje pravljenje sočiva koja su mu pomogla pri čitanju.
Ibn Firnas je berberskog porijekla. Korijen njegovog imena je Afernas, što je danas uobičajeno i široko rasprostranjeno ime koje se čuje u Maroku i Alžiru.
Nekoliko aerodroma, mostova, brda, parkova, avenija i naučnih tijela nazvano je po njemu, posebno u muslimanskim zemljama. Njegova statua postoji u blizini aerodroma u Bagdadu, a po njemu je nazvan i most preko rijeke Gvadalquivir u Kordobi u Španiji.
Umro je negdje između 890. i 895. godine nove ere, a mnogi historičari kažu da je njegova smrt možda bila ubrzana njegovom povredom.
