Izzeddin Lulu, 22-godišnjak (na slici desno), neumorno je radio u više operacijskih sala širom Gaze, prelazeći iz jedne bolnice u drugu, sve prije nego što je završio svoje medicinsko obrazovanje.  Foto: TRT World

Mladi medicinar poznat u svojoj zajednici kao „slikar osmijeha“ zbog svoje sposobnosti da usreći ljude portretima koje je skicirao, pokrenuo je novu inicijativu kako bi pomogao svom narodu.

Izzeddin Lulu, 22-godišnjak, osnovao je besplatno obrazovno program kako bi pomogao drugim studentima medicine da nastave svoje obrazovanje usred neprekidnog genocidnog rata u njegovoj domovini.

Prema podacima Ministarstva zdravstva Gaze, od 7. oktobra izraelski napadi su usmrtili najmanje 500 zdravstvenih radnika u palestinskoj enklavi, dok je još 300 zadržano u tajnim izraelskim pritvorskim objektima, koji su uvučeni u skandale mučenja i zlostavljanja.

On smatra da je sada važnije nego ikada imati „sveobuhvatan zdravstveni sistem u Gazi“ koji funkcionalno odgovara na hitnost uobičajenih slučajeva koji proizlaze iz izraelskih napada, s medicinskim radnicima obučenim ne samo kao doktori, već i kao lideri koji mogu „efikasno reagirati u vremenima krize“.

Kraj studija zbog rata

Lulu je motivisan vlastitim iskustvima, budući da mu je obrazovanje u učionici prekinuto izbijanjem bijesnog rata, te je umjesto toga bio prisiljen da se fokusira na liječenje i spašavanje svog naroda u bolničkim odjelima koji su tragično postali žrtve ovog istog rata.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, od maja je samo desetak od 36 bolnica u Gazi djelomično operativno. TRT World

Bilo je to u novembru, mjesec dana nakon početka rata, kada je Lulu pomogao u svojoj prvoj operaciji pod vodstvom preminulog dr. Adnana al-Bursha, šefa odjela ortopedske hirurgije u bolnici Al-Shifa. Obučen u hirurške uniforme, Lulu je svjedočio ranama koje do tada nisu viđene u Gazi, čak ni od najiskusnijih hirurga.

Dok je pokušavao da liječi mladića čija je noga bila gotovo amputirana zbog izraelskog napada, vani su izraelski tenkovi počeli okruživati bolnicu koja se borila da funkcioniše bez goriva, čiste vode i s ograničenim medicinskim materijalom, zbog represije izraelskih snaga koja je spriječila dolazak osnovnih potrepština u Gazu.

Student medicine pete godine brzo je postao vješt u pokušaju liječenja 700 pacijenata u bolnici Al-Shifa.

Tada su koncentratori kiseonika počeli da se gase, što je uzrokovalo smrt osam pacijenata na intenzivnoj njezi, rekao je Lulu za TRT World, prisjećajući se početka izraelske opsade.

Od početka opsade dijelio je videozapise na svom Instagram profilu, dokumentujući katastrofalne uslove unutar bolnice koja je sada pretvorena u pepeo zbog izraelskih napada.

„Snajperisti su ciljali ljude u hodnicima bolnice. Doktori nisu mogli da priđu i spase ih“, prisjetio se mladić.

„Bili smo primorani da posmatramo ljude kako krvare do smrti pred našim očima“, dodao je, prisjećajući se samo početka onoga što je opisao kao promjenu svog života za 180 stepeni.

„Tog dana, svi su mislili da će se nešto loše desiti meni jer je izraelska vojska trebala da izvrši invaziju na Al-Shifu“, rekao je Lulu. „Ali ne. Bio sam u Al-Shifi, ne znajući ništa o svijetu vani jer nismo imali informacije do devet sati navečer.“

Bolnica Al-Shifa u Gazi sada je „prazna ljuštura s ljudskim grobovima“, izjavila je Svjetska zdravstvena organizacija. TRT World

Snovi iz ruševina

Ono što se dogodilo nakon toga promijenilo je Luluov život zauvijek, potaknuvši ga da stvori svoj obrazovni program za medicinu.

13. novembra, primio je poziv u kojem su ga obavijestili o ubistvu 20 članova njegove porodice, uključujući oca i brata, u ciljanom izraelskom napadu na njihovu kuću na rubu Gaze.

„U tom trenutku, svijet mi se srušio. Nisma mogao vjerovati u ono što su mi govorili“, rekao je Lulu, prisjećajući se što je nazvao „najvećom tragedijom“ svog života.

Njegova majka, teže povrijeđena, bila je jedina preživjela taj napad.

Mladi doktor je kasnije saznao od radnika Crvenog polumjeseca da su se čuli glasovi njegove porodice ispod ruševina nakon napada.

„Da su imali opremu koja je uništena tokom okupacije, vjerovatno bih imao barem nekoliko preživjelih članova porodice“, rekao je Lulu.

„Ali, elhamdulillah (hvala Bogu), izgubio sam 20 voljenih članova porodice“, dodao je, uz otporan i dostojanstven ton.

Fondacija Samir, nazvana po njegovom preminulom ocu, osnovana je kako bi ispunila snove očeva da vide svoju djecu kao uspješne kvalifikovane doktore.

Program, pokrenut u maju, nudi finansijsku pomoć medicinskim studentima koju je Lulu prikupio putem online donacija.

Međunarodni donatori, uključujući Međunarodnu organizaciju ljudskih prava, omogućili su Lulu da organizuje obuke, uključujući one o hitnim odgovorima, brizi za pacijente i naprednim medicinskim tehnikama, sve to pod stalnom prijetnjom izraelske invazije.

Slogan neprofitne organizacije postao je "iz ruševina do svjetla palestinske zdravstvene zaštite", kako se može vidjeti na njihovoj web-stranici – svjedočanstvo o nemogućnostima iz kojih je nastala.

Uz lokalnu pomoć, Lulu je uspio izvući dio opreme iz ruševina srušene medicinske ustanove koja se nalazila daleko od mjesta gdje je bio.

Liječenje traume

"Ponekad sam bio primoran odgoditi predavanja zbog masivnih zračnih napada i kopnene invazije", objasnio je Lulu.

Uspostavio je kontakt s kolegama doktorima, poput dr. Fadela Naima, čovjeka koji mu je javio o smrti njegovog oca putem telefona.

Dana 21. juna, održan je kurs osnovne podrške u slučajevima traume (BTLS), označavajući petu sesiju programa obuke.

Dva doktora, dr. Hani al-Qadi i dr. Osama Hamed, doputovali su iz Jordana u humanitarnoj misiji kako bi vodili sesije, kao dio tima stručnjaka, trenera i specijalista za hitne slučajeve s kojima je Lulu uspostavio kontakt.

Kurs BTLS-a bio je osmišljen da opremi medicinske studente osnovnim vještinama prve pomoći potrebnim za efikasno reagovanje u hitnim situacijama, posebno onima koje uključuju traumatske povrede, uključujući opekotine trećeg stepena kao i slučajeve koji zahtijevaju amputacije, što su svakodnevne pojave u ovom ratu.

Lulu trenutno radi kao asistent u Javnoj bolnici u Sjevernom Gazi, provodeći dane u operacionoj sali, od 9 ujutro do 2 ujutro, sa samo kratkim pauzama usred neprekidnog vala hitnih slučajeva.

Iako njegova inicijativa pomaže sugrađanima da postanu spasitelji života, on, medicinar nekada poznat kao “slikar osmijeha”, kaže da je za njega pronaći razlog za osmijeh postalo ogroman izazov.

TRT Balkan / agencije