Žudnja za nezdravom hranom pogoduje dijabetesu i gojaznosti. Šta se zaista dešava u ljudskom tijelu?
Instituti Max Planck su istraživačke institucije kojima upravlja Društvo Max Planck. Postoji preko 80 takvih instituta. Većina njih se nalazi u Njemačkoj, iako se nalaze i na drugim lokacijama u nekim evropskim zemljama i Sjedinjenim Američkim Državama.
Institut Max Planck za istraživanje metabolizma u Kelnu uspio je dokazati da se mozak mijenja kao rezultat redovnog konzumiranja hrane bogate mastima i šećerom. Kao rezultat, mozak nam šalje signale da damo prednost nezdravoj hrani. Želimo još više takve hrane
Ovo je zaista opasno, pa čak i pogubno, jer je ljudima teško da se odupru ovoj naučenoj navici i želji.
Šećer i masnoće aktiviraju sisteme nagrađivanja u mozgu
Postoji direktna veza između mozga i crijeva: kada hrana stigne u tanko crijevo, različiti senzori registruju da li hrana sadrži šećer i masnoću. Ove informacije se potom prenose u mozak putem različitih nervnih veza. Signali stižu u centar za nagrađivanje u mozgu, čineći da se osjećate dobro i izazivajući još veću želju.
Najnovija studija pokazuje da postoji mnogo više od samo kratkotrajnog efekta na ljudski mozak. Za potrebe studije, dvije grupe ispitanika normalne težine jele su mali puding svaki dan tokom osam sedmica pored uobičajene hrane. U obje grupe puding je imao isti broj kalorija. Ali u jednoj grupi puding je bio bogat mastima i šećerom, dok je u drugoj grupi bio bogat proteinima. Prije i nakon osam sedmica ispitanicima su davali milkšejkove koji su sadržavali različite količine masti i šećera.
Bili su podvrgnuti MR skeniranju kako bi vidjeli kakav učinak hrana bogata mastima i šećerom ima na ljudski mozak. Ispitanici koji su prethodnih sedmica jeli pudinge koji sadrže masnoću i šećer mnogo više su željeli konzumirati šejkove koji sadrže masti i šećer od onih bez masti. Koristeći radiotalase i magnete, MR skeniranje se koristi za pregled unutrašnjosti tijela.
Reprogramiranje moždanih vijuga
Ovaj osjećaj se odrazio i na snimke mozga učesnika studije: sistem nagrađivanja bio je posebno snažno aktiviran kod učesnika ispitanih na masti i šećer. Očigledno su se tu razvile nove nervne veze redovnim konzumiranjem pudinga.
Prema tome, ispitanici su naučili da imaju očito jaču želju za masnom i slatkom hranom. Istraživači stoga zaključuju da se u mozgu dogodilo reprogramiranje moždanih veza. Ove promjene moždanih veza se i dalje dešavaju. To znači da bi ovo moglo navesti ljude u budućnosti da podsvjesno preferiraju hranu koja sadrži puno masti i šećera. Ovo bi dodatno moglo potaknuti debljanje.
Naučnici upozoravaju da žudnju za slatkišima i mastima svakako promoviše trenutni zapadnjački način ishrane. Naročito brza hrana i gotova jela sadrže puno masti i šećera. U prirodi, s druge strane, ne postoje namirnice koje sadrže mnogo masti, ali i šećera. Zbog toga je ova kombinacija vrlo opasna i pogubna za ljudsko zdravlje.
Šećer i masnoće potiču gojaznost i dijabetes
Nakon što se mozak navikne na hranu bogatu mastima i šećerom, ne samo da želi sve više i više već ima tendenciju da odbija hranu s manje masti ili šećera. Svako se rađa sa urođenom sklonošću prema slatkišima, ali kako ta naklonost nastavlja da raste kroz navikavanje, zdrava hrana na kraju praktično postaje neukusna.
Prije ili kasnije to može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema poput gojaznosti ili metaboličkih bolesti poput dijabetesa.
Izbjegavati masti i šećer
Kada se mozak navikne na mnogo masti i šećera, to se ne može tako brzo spriječiti. Zato što je obrasce ishrane koji su bili ukorijenjeni godinama teško eliminisati. Međutim, tijelo i mozak se također mogu ponovo "reprogramirati", kako bi se navikli na hranu koja je manje masna i zašećerena. Prema mišljenju nutricionista, tijelu je za ovu promjenu potrebno oko 60 dana.
Šećer je neprijatelj dobrog raspoloženja
Brojne studije ranije su dokazale negativan utjecaj prekomjernog unosa šećera na zdravlje, a među najvećim problemima je činjenica da stvara ovisnost i slabi kognitivne funkcije.
Mozak koristi više energije od bilo kojeg drugog organa u ljudskom tijelu, a glukoza je primarni izvor goriva za njega. Ipak, konzumiranje previše šećera utječe na kognitivne vještine, kao i na samokontrolu. Stručnjaci su utvrdili da slatka hrana, kao i slana, ili masna, može stvoriti osjećaj ovisnosti te dovesti do gubitka samokontrole, prejedanja, a posljedično i do nakupljanja viška kilograma.
Pokazalo se da hrana s visokim glikemijskim indeksom kod ljudi aktivira dio mozga koji je povezan sa sistemom nagrade i izaziva snažniju potrebu za dodatnom hranom nego namirnice s niskim glikemijskim indeksom. Hrana koja izaziva veći porast glukoze u krvi proizvodi veći osjećaj ovisnosti u mozgu. Dodatne studije aktivnosti u mozgu pružile su dokaze za ideju da prejedanje aktivira sistem nagrade u mozgu, koji onda vodi u prejedanje.
Cijeli taj proces zapravo najbolje objašnjava kako dolazi do ozbiljne ovisnosti. Tako je studija objavljena u PlosOne pokazala da slatka hrana može biti veći okidač za ovisnost čak i od kokaina. Iako je provedena na životinjama, naučnici su otkrili da osjećaj slatkoće može nadmašiti osjećaj nagrade koji u mozgu izaziva kokain, čak i kod ljudi koji su ovisni o drogama.
Također, višak šećera izuzetno je štetan za ljudsko tijelo. Čak i jedan slučaj povišene glukoze u krvi može štetiti mozgu, te dovesti do usporenja kognitivnih funkcija te slabije memorije i pažnje.
Neki istraživači stoga ističu da visoki udio šećera izaziva upalu u mozgu, te vodi do poteškoća u memoriji. Istraživanje iz 2016. godine pokazalo je da su kod štakora koji su bili na dijeti bogatoj šećerom zabilježeni markeri upale u hipokampusu, dok kod onih koji su bili na standardnoj prehrani markera upale nije bilo. Ipak, dobra vijest je da se ne radi o trajnim promjenama.
Studija provedena 2017. godine pokazala je da se oštećenja memorije izazvana unosom previše šećera mogu ispraviti kada pređemo na dijetu s namirnicama niskog glikemijskog indeksa. Druge su studije pokazale da tome može pomoći konzumacija omega-3 masnih kiselina.
Kod zdravih mladih ljudi mogućnost da se nose s emocijama opada kada imaju povišeni nivo šećera u krvi, pokazuju istraživanja. Studija čiji su rezultati objavljeni u časopisu za dijabetičare pokazala je da ljudi s dijabetesom tipa 2 češće iskazuju da su tužni ili anksiozni upravo za vrijeme jakih hiperglikemija.
Analiza utjecaja prehrane na raspoloženje također je pokazala da su viši nivoi šećera u krvi povezani s većom incidencijom depresije. Povećani nivo šećera u krvi šteti krvnim žilama, a njihova oštećenja glavni su uzrok komplikacija dijabetesa i vode oštećenju krvnih žila u mozgu, što može dovesti do usporene motorike, problema s učenjem, memorijom te većim stepenom odumiranja mozga.
Naime, neka su istraživanja pokazala da visok nivo šećera smanjuje proizvodnju hemikalija važnih za stvaranje nove memorije i učenje, što se povezuje s većim rizikom od demencije te Alzheimerove bolesti. Kao što su istraživanja pokazala, previše šećera u hrani je vrlo opasno, a te rizike možemo izbjeći ako potrebu za slatkim namirnicama zadovoljimo konzumacijom voća umjesto rafiniranih šećera.
Kao što savjetuju stručnjaci, svježe voće osigurat će nam potrebnu količinu slatkoga, uz dodatne prednosti, jer voće sadržava vlakna, antioksidanse i fitokemikalije koje suzbijaju visok nivo glukoze u krvi i njegove negativne učinke.
