Haskiji, poznati kao "sibirski vukovi", poistovjećuju se sa Sibirom, najhladnijom regijom Rusije.     Foto: AA

Haski je zajednički naziv za nekoliko pasmina pasa za vuču koji su živjeli u arktičkoj regiji. Sibirski haski je pasmina koju su uzgojili Čukči na sjeveroistoku Sibira – na Čukotki i na obalama Ohotskog mora.

"Primorski" Čukči čak su se tretirali kao uzgajivači pasa, za razliku od Čukča uzgajivača sobova koji su živjeli malo dalje od morskih obala.

Smatra se da je sibirski haski jedna od najstarijih pasmina pasa, a naučnici vjeruju da je živio još u prvom mileniju prije nove ere.

Haskiji, poznati kao "sibirski vukovi", poistovjećuju se sa Sibirom, najhladnijom regijom Rusije.

Haskiji u Surgutu, koji se nalazi u Hanti-mansijskoj autonomnoj oblasti u Zapadnom Sibiru, koriste se ne samo za uzgoj jelena i transport, kao u mnogim dijelovima zemlje, već i za turističke ture.

Posljednjih godina organizovane su zimske ture u Sibiru sa ovim životinjama koje vuku sanke radi promocije tog područja.      Foto: AA

Čukči su ih uzgajali na sjeveroistoku Sibira od davnina. Bili su im saputnici koji su vukli sanke za prevoz drva i mesa.

Ovi psi, koji privlače pažnju svojim ledeno plavim očima, su vrlo društveni i vedre naravi.

Gusta dlaka, kompaktna građa tijela, jaka i snažna leđa, i odlično zdravlje – to je sve što je ovim psima potrebno za život u teškim klimatskim uslovima krajnjeg sjevera. Oni ne samo da uspješno preživljavaju, nego imaju i jedinstvene fizičke sposobnosti koje im omogućavaju da bez zamaranja pređu ogromnu udaljenost, i da nakon kratkog predaha nastave put.

Ovi psi ne mare za niske temperature i mogu spavati na snijegu, a hrane im treba vrlo malo. Čukči su hranili haskije smrznutom ili sušenom ribom.

Haskiji imaju odlične mentalne sposobnosti i potrebna im je intenzivna fizička aktivnost i duge šetnje.

Posljednjih godina organizovane su zimske ture u Sibiru sa ovim životinjama koje vuku sanke radi promocije tog područja.

Direktorica Centra "Yurga Husky" Nadejda Lebedeva kazala je za AA da sibirskog haskija njeguje od 2012. godine.

Navodeći da za turiste organizuju ture saonicama koje vuku psi, Lebedeva je rekla da se psi koriste za vuču saonica duž zaleđene rijeke Obi, koja je duga više od 120 kilometara, kao i manje turističke ture.

"Dok putujete ogromnom rijekom Obi, zaleđenom na minus 30 stepeni, shvatite koliko smo ovisni o psima i koliko oni zavise od nas", pojasnila je Lebedeva.

Istakla je da sjevernosibirski haskiji imaju posebnu građu tijela. Lebedeva je objasnila da su šape ovih pasa uvijek tople zahvaljujući njihovom posebnom vaskularnom sistemu.

"Šape im se ne hlade kao kod drugih pasmina pasa, a čak im i uši imaju dlaku. Drugim riječima, mogu udobno živjeti napolju i do minus 40 stepeni Celzijusa", istakla je Lebedeva.

Navela je da se neki sibirski haskiji razlikuju od onih koji vuku sanke po snijegu jer već nekoliko generacija žive u kućama. Dodaje da te vrste više ne vole da trče i više vole da provode vrijeme u kući.

"Ali uglavnom su ovi psi i dalje radni psi za zapregu, kao i tamo gdje su nastali. Treba im kretanje, potreban im je snijeg, potreban im je mraz i avantura", pojasnila je Lebedeva.

Istakla je da su ovi psi, koji u sibirskim uslovima savladavaju jaku hladnoću, izuzetno korisni ljudima. Navela je da 12 pasa istovremeno može vući sanke, a svaki ima svoju dužnost.

"Vođe stoje naprijed. Zatim slijede 'igrači'. Većina su 'radnici'. Zatim 'točkovi', odnosno oni koji su blizu saonica. Svaki pas ima svoju ulogu", istakla je Lebedeva.

TRT Balkan / agencije