Istraživači sa Univerziteta Adelaide i Instituta za zdravstvena i medicinska istraživanja Južne Australije (SAHMRI) uporedili su dvije različite dijete: vremenski ograničenu dijetu u vidu povremenog posta i dijetu sa smanjenim unosom kalorija kako bi utvrdili koja je korisnija za ljude koji su skloni razvoju dijabetesa tipa 2.
"Praćenje vremenski ograničene dijete u obliku povremenog posta može pomoći u smanjenju rizika za razvoj dijabetesa tipa 2", rekla je viša autorica studije, profesorica Leonie Heilbronn sa Medicinskog fakulteta pri Univerzitetu Adelaide.
“Ljudi koji su postili tri dana u sedmici, a tih dana jeli samo rano ujutro, pokazali su veću toleranciju na glukozu nakon šest mjeseci od onih na dnevnoj, niskokaloričnoj dijeti“, dodala je.
"Učesnici koji su slijedili dijetu u obliku povremenog posta bili su osjetljiviji na inzulin i također su iskusili veće smanjenje lipida u krvi od onih na niskokaloričnoj dijeti."
Dijabetes tipa 2 nastaje kada ćelije organizma ne reaguju efikasno na inzulin i ono gubi sposobnost da proizvodi hormon koji je odgovoran za kontrolu glukoze u krvi.
Promjene u ishrani i načinu života
Procjenjuje se da bi se gotovo 60 posto slučajeva dijabetesa tipa 2 moglo odgoditi ili spriječiti promjenama u ishrani i načinu života.
Skoro 1,3 miliona Australaca trenutno živi sa ovim zdravstvenim stanjem, za koje ne postoji lijek.
U 18-mjesečnoj studiji, koja je objavljena u naučnom časopisu "Nature Medicine", učestvovalo je više od 200 volontera iz Južne Australije. Učesnici na dijeti s ograničenim vremenom, povremenim postom i niskokaloričnoj dijeti doživjeli su slične količine gubitka težine.
"Ovo je najveća studija u svijetu do sada i prva koja je omogućila procjenu o tome kako tijelo obrađuje i koristi glukozu nakon obroka, što je bolji pokazatelj rizika", rekla je jedna od autorica studije Xiao Tong Teong, doktorantica na Univerzitetu Adelaide.
"Rezultati ove studije nude sve veći broj dokaza koji ukazuju na to da vrijeme obroka i savjeti o postu proširuju zdravstvene prednosti dijete s ograničenim unosom kalorija, neovisno o gubitku težine, a to može biti korisno u kliničkoj praksi", kazala je Xiao.
Dijabetes tipa 2
Šećerna bolest tipa 2 je daleko najčešći oblik šećerne bolesti – javlja se u 90 posto slučajeva.
Većina oboljelih od tipa 2 proizvodi promijenjene ili čak normalne količine inzulina, ali uslijed poremećaja u stanicama jetre i mišića dolazi do otpornosti na djelovanje inzulina. Inzulin se veže za stanične receptore, ali glukoza ne može ući u stanicu i to stanje je poznato kao inzulinska rezistencija.
Šećerna bolest, pogotovo tipa 2, dostiže razmjere epidemije u čitavom svijetu budući da se sve više poprimaju zapadnjačke prehrambene navike.
Tipično se javlja nakon dobi od 40 godina. Starenje samo po sebi može povećati podložnost intoleranciji glukoze i dijabetesu.
Iako još uvijek rijetko, prilično zabrinjava značajno povećanje dijabetesa 2 kod djece, vjerovatno zbog povećanja stope pretilosti u djetinjstvu.
Pretilost je vrlo učestala kod osoba sa šećernom bolesti tipa 2, tako da čak i umjereni dobitak težine može povećati podložnost obolijevanja od šećerne bolesti.
Masno tkivo oko abdomena i na gornjem dijelu tijela (oblik jabuke) dovodi se u vezu s inzulinskom rezistencijom, srčanom bolešću, visokim krvnim tlakom, moždanim udarom i povišenim holesterolom.
Pušači su podložniji šećernoj bolesti tipa 2 i njegovim komplikacijama.
Između 25 posto i 33 posto svih pacijenata ima porodičnu anamnezu bolesti, a osobe čiji su rođaci u prvom koljenu bili dijabetičari izloženi su 40 posto riziku tokom čitavog života.
Bolest obično počinje postepeno i napreduje polagano.
Simptomi se ne moraju pojaviti godinama, čak decenijama. Kod uznapredovale bolesti javljaju se prekomjerna žeđ, pojačano mokrenje, umor, zamagljen vid i gubitak težine.
Šećerna bolest tipa 2 obično se otkrije rutinskim pregledima kod ljekara (sistematski pregled) nalazom povišenih vrijednosti glukoze u krvi i u urinu prije pojave simptoma.
Danas stručnjaci preporučuju redovno godišnje mjerenje glukoze u krvi svim osobama starijim od 45 godina. Kod trećine oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 bolest se može kontrolisati samo dijetom i tjelovježbom, što se povoljno odražava na koncentraciju glukoze i krvni tlak.
Ostali moraju uzimati lijekove kojima se stimuliše izlučivanje preostalog inzulina ili povećava osjetljivost na inzulin.
