Kako poboljšati dijagnozu zatajenja srca?

Postoje dva različita oblika ovog složenog stanja. Kod prvog tipa, nazvanog HFrEF, srčani mišić slabi i ne može pumpati dovoljnom snagom da gurne dovoljno krvi u cirkulaciju. Mnogo se zna o ovom stanju, a nedavni napredak u medicini doveo je do bolje dijagnoze i tretmana za pacijente.

Međutim, i dalje postoji praznina u znanju o drugoj vrsti zatajenja srca, koje se zove HFpEF. U ovom stanju srce gubi sposobnost normalnog opuštanja zbog ukočenog srčanog mišića. Ova vrsta čini skoro polovinu svih pacijenata sa srčanom insuficijencijom (zatajivanje srca), a njihov broj konstatno raste.

Uprkos tome, manje se zna o ovoj vrsti bolesti. Ono što znamo je da ni dijagnostika ni liječenje nisu isti za HFpEF kao za HFrEF.

“Sva medicinska dostignuća u dijagnostici i liječenju pacijenata sa srčanom insuficijencijom djeluju na jedan oblik srčane insuficijencije, ali ne nužno i na ovaj novi“, objašnjava Gustavo da Silva, postdoktorant na Odsjeku za eksperimentalna medicinska istraživanja Instituta za kliničku medicinu pri Univerzitetu u Oslu.

Zajedno sa doktorantom Rezom Parvanom i drugim kolegama Da Silva je pokušao saznati više o drugom tipu srčane insuficijencije, s posebnim fokusom na biomarkere u krvi.

Biomarkeri mogu razlikovati tipove srčane insuficijencije

Istraživači su identifikovali panel biomarkera koji mogu razlikovati tipove zatajenja srca. Biomarkeri su biološki indikatori koji se mogu izmjeriti ili otkriti u tjelesnim tekućinama ili ćelijama i koji govore nešto o osnovnom stanju ili bolesti u tijelu.

Jeste li ikada bili kod ljekara i izmjerili svoj holesterol? To je primjer biomarkera, mjerenog jednostavnim testom krvi.

“Naše otkriće olakšava razlikovanje između ova dva glavna tipa zatajenja srca. Takav dijagnostički alat indirektno će pomoći ljekarima u njihovim terapijskim odlukama”, kazao je Da Silva.

Skup podataka od 3.500 pacijenata

On i njegove kolege pregledali su skoro 2.000 prethodnih studija kako bi uključili ukupno 45 od njih u finalnu metaanalizu. Ovdje je izvučena posebna kategorija biomarkera otkrivenih u krvi pacijenata sa srčanom insuficijencijom.

Metaanaliza je studija u kojoj istraživači sistematski procjenjuju rezultate prethodnih istraživanja kako bi izveli zaključke o toj oblasti istraživanja. Od 45 studija, dobili su skup podataka od 3.464 pacijenta i 2.666 zdravih ljudi.

Istraživači su zatim nastavili da prate koji od biomarkera bi mogao pomoći u razlikovanju jednog ili drugog tipa srčane insuficijencije.

Nema biomarkera za drugu vrstu srčane insuficijencije

Korištenje biomarkera za otkrivanje zatajenja srca nije ništa novo. Naprimjer, u krvi postoji dobar biomarker koji se može koristiti za dijagnosticiranje HFrEF pacijenata, kaže Da Silva. Za drugu vrstu srčane insuficijencije ne postoji biomarker dostupan za kliničku upotrebu, ili kao dio smjernica za dijagnostiku.

“Trenutno nemamo precizan test krvi koji može identificirati zatajenje srca kod ovih pacijenata. Stoga će za ovu grupu pacijenata biti od velike važnosti da smo sada identificirali biomarkere koji mogu razlikovati ova dva tipa srčane insuficijencije”, rekao je Da Silva.

Da Silva ističe da su ove biomarkere testirali samo u vidu efekta u dijagnostici srčane insuficijencije.

“U ovom trenutku ne znamo da li su važni i za prognozu pacijenata sa srčanom insuficijencijom, odnosno kako se ponašaju pacijenti. Ne znamo da li će pacijenti sa ovim biomarkerima imati više ili manje komplikacija ili veću smrtnost”, istakao je ovaj stručnjak.

Parvan također sada provodi dodatnu studiju s istim tipom pacijenata i istim biomarkerima. “Njegov plan je da testira prognostičke performanse“, ističe Da Silva.

Pacijenti sa visokim rizikom

Kako se povećava broj pacijenata sa ovom nepoznatom vrstom srčane insuficijencije, ovo istraživanje sigurno ima veliki značaj i uticaj.

“Sljedeći korak će biti izvođenje kliničke validacije ovih biomarkera testiranjem pacijenata. Na kraju, predviđamo da to dalje razvijamo kako bismo pregledali pacijente sa srčanom insuficijencijom sa visokim rizikom na brz, tačan i jeftin način”, zaključuje Da Silva.

Zatajenje srca je poremećaj kod kojeg srce gubi sposobnost djelotvornog pumpanja krvi, čime ne uspijeva zadovoljiti potrebe tijela.

Zatajenje srca može zahvatiti desnu, lijevu ili obje strane srca. Zbog smanjene sposobnosti srca kao pumpe može doći do zastoja krvi u drugim dijelovima tijela, kao što su jetra, probavni trakt i ekstremiteti (zatajenje desne strane srca) ili u plućima (zatajenje lijeve strane srca).

Strukturalni i funkcionalni uzroci zatajenja srca uključuju visok krvni tlak (hipertenziju), bolest srčanih zalistaka, prirođene bolesti srca, kardiomiopatiju, tumor srca i druge bolesti srca.

Drugi faktori rizika uključuju pušenje, debljinu, pretjerano konzumiranje alkohola i prehranu s mnogo masnoća i soli. Učestalost srčanog zatajenja u populaciji je oko 5 posto. Bolest se češće susreće u starijoj životnoj dobi.