Budući da je gojaznost poznati faktor rizika za ozbiljne zdravstvene probleme, njen brzi porast tokom pandemije COVID-19 dodatno je povećao zabrinutost. Bez potrebne intervencije, mnogi gojazni adolescenti će vjerovatno biti gojazni u odrasloj dobi. Čak i prije punoljetstva, neka djeca će imati ozbiljne zdravstvene probleme, počevši od predtinejdžerskih godina.
Kako bi riješila ove probleme, početkom 2023. godine Američka akademija za pedijatriju nakon 15 godina objavila je nove smjernice za upravljanje gojaznošću.
Neka od ove djece pate od teške gojaznosti i nekoliko zdravstvenih komplikacija koje zahtijevaju pomoć više stručnjaka. Važno je napomenuti da nisu sva djeca koja imaju višak kilograma bolesna. Ali dokazi potvrđuju da gojaznost, posebno teška gojaznost, zahtijeva dadatni oprez.
Kako se mjeri gojaznost
Svjetska zdravstvena organizacija definiše gojaznost kao “abnormalno ili prekomjerno nakupljanje masti koje predstavlja rizik po zdravlje”.
Za mjerenje sastava masti potrebna je specijalizirana oprema koja nije dostupna u redovnoj ljekarskoj ordinaciji. Stoga većina ljekara koristi tjelesne mjere za analizu gojaznosti.
Jedna od metoda je indeks tjelesne mase ili BMI, mjera zasnovana na visini i težini djeteta u poređenju s vršnjacima istog uzrasta i spola. BMI ne mjeri tjelesnu masnoću, ali kada je BMI visok, povezuje se sa ukupnom tjelesnom masnoćom.
Prema Američkoj akademiji za pedijatriju, dijete se kvalifikuje kao gojazno ako ima BMI između 85 i 95 percentila. Gojaznost se definiše kao BMI iznad 95 percentila.
Teška gojaznost nosi povećan rizik od bolesti jetre, kardiovaskularnih bolesti i metaboličkih problema kao što je dijabetes. Od 2016. godine, skoro 8 posto djece uzrasta od 2 do 19 godina imalo je tešku gojaznost.
Ostali zdravstveni problemi povezani s teškom pretilošću uključuju opstruktivnu apneju za vrijeme spavanja, probleme s kostima i zglobovima koji mogu uzrokovati rani artritis, visok krvni tlak i bolest bubrega. Mnogi od ovih problema se nekada javljaju zajedno.
Kako gojaznost utječe na jetru?
Bolest jetre povezana s gojaznošću naziva se nealkoholna masna bolest jetre. Da bi pohranile višak masti i šećera u ishrani, ćelije jetre se pune mastima. Posebno se višak ugljikohidrata prerađuje u tvari slične produktima razgradnje alkohola. Pod mikroskopom, pedijatrijska masna jetra izgleda slično jetri s oštećenjem od alkohola.
Nekada djeca sa masnom jetrom nisu gojazna, ali najveći faktor rizika za masnu jetru je svakako gojaznost. Sa istim indeksom tjelesne mase, latinoamerička i azijska djeca su podložnija bolestima masne jetre od tamnopute i bijele djece. Smanjenje težine ili smanjenje potrošnje fruktoze, prirodnog šećera i uobičajenog aditiva za hranu, čak i bez značajnog gubitka težine, poboljšava zdravlje masne jetre.
Masna jetra je najčešća hronična bolest jetre kod djece i odraslih. Bolest može brzo napredovati posebno kod djece, a neka će imati ožiljke na jetri čak nakon samo nekoliko godina.
Iako malo djece trenutno zahtijeva transplantaciju jetre zbog masne jetre, to je najbrže rastući razlog za transplantaciju kod mladih odraslih osoba.
Povezanost između gojaznosti i dijabetesa
Masna jetra pripada metaboličkom sindromu, grupi stanja koja povećavaju rizik od kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa.
Dr. Barry Reiner, pedijatar endokrinolog, izražava veliku zabrinutost u vezi sa gojaznošću i dijabetesom.
“Kada sam započeo ljekarsku praksu, nikada nisam čuo za dijabetes tipa 2 kod djece. Sada, ovisno o tome u kom dijelu SAD-a živite, između četvrtine i trećine novih slučajeva dijabetesa je tip 2“, izjavio je Reiner.
Dijabetes tipa 1 je autoimuna bolest koja se ranije nazivala juvenilni dijabetes. S druge strane, dijabetes tipa 2 se historijski smatrao bolešću odraslih. Međutim, dijabetes tipa 2 je u porastu kod djece, a pretilost je glavni faktor rizika. Dok oba tipa dijabetesa imaju genetski utjecaj i utjecaj na način života, tip 2 se lakše mijenja kroz ishranu i vježbanje.
Kako tvrde naučnici, do 2060. godine broj osoba mlađih od 20 godina sa dijabetesom tipa 2 povećat će se za čak 700 posto.
“Ozbiljnost dijabetesa tipa 2 kod djece je potcijenjena”, upozorava dr. Reiner.
Reiner je ukazao na važnu studiju koja pokazuje da dijabetes tipa 2 stečen u djetinjstvu može brzo napredovati. Već 10 do 12 godina nakon dijagnoze u djetinjstvu pacijenti su razvili oštećenje živaca, probleme s bubrezima i oštećenje vida. Oko 15 godina nakon postavljanja dijagnoze, u prosječnoj dobi od 27 godina, skoro 70 posto pacijenata imalo je visok krvni pritisak.
Većina pacijenata je imala više od jedne komplikacije. Iako rijetko, nekoliko pacijenata je doživjelo srčani i moždani udar.
Zdravlje srca
Kardiovaskularne promjene povezane s gojaznošću i teškom gojaznošću također mogu povećati šanse kod djece za srčanim udarom i moždanim udarom. Dodatna težina u dobi od 6 do 7 godina može rezultirati višim krvnim tlakom, holesterolom i ukočenošću arterija do 11/12. godine života. Gojaznost također mijenja strukturu srca, čineći da se mišić deblja i širi.
Osim toga, studija pokazuje da sve više ljudi u 20-im, 30-im i 40-im godinama pati od moždanog i srčanog udara nego prije nekoliko decenija. Iako mnogi faktori mogu doprinijeti srčanom i moždanom udaru, gojaznost povećava taj rizik.
Razgovarajte o zdravlju, a ne o težini
Venus Kalami, registrovana dijetetičarka, istraživala je također utjecaj životne sredine i društva na gojaznost kod djece.
“Hrana, način života i težina često su pokazatelj nečeg većeg što se dešava u nečijem životu“, smatra Kalami.
Faktori izvan kontrole djeteta, uključujući depresiju, nedovoljan pristup zdravoj ishrani i kvartovima gdje se može šetati, utječu na gojaznost.
Roditelji se stoga mogu zapitati kako pomoći djeci bez izazivanja osjećaja srama ili krivice. Prvo, razgovori o težini i hrani trebali bi biti primjereni uzrastu.
“Šestogodišnjak ne mora da razmišlja o svojoj težini“, kaže Kalami, te dodaje da čak ni predtinejdžeri i tinejdžeri ne bi trebalo da se previše fokusiraju na težinu, iako vjerovatno to većina danas radi.
Kalami stoga preporučuje odraslima da izbjegavaju razgovore samo o dijeti, a da umjesto toga razgovaraju više o zdravlju. Također savjetuje odraslima da objasne mlađima kako zdrave navike mogu poboljšati raspoloženje, fokus ili učinak u mnogim aktivnostima.
Dr. Muneeza Mirza, pedijatar, preporučuje roditeljima da djeci budu model u smislu zdravog ponašanja.
“Promjene treba napraviti cijela porodica”, smatra dr. Mirza.
Istraživanje o gojaznosti kod djece objavljeno je na naučnom portalu “The Conversation“.
