Osam drevnih staklenih posuda razbijenih u masovnoj eksploziji u luci Bejrut 2020. godine sastavili su konzervatori u Britanskom muzeju.
Posude iz rimskog, bizantijskog i islamskog perioda rekonstruirane su u konzervatorskim laboratorijama svjetski poznatog muzeja i bit će prikazane kao dio njegove izložbe "Slomljeno staklo Bejruta", prije nego što se vrate u Liban kasnije ove godine.
Izložba u Britanskom muzeju traje od 25. augusta do 23. oktobra 2022.
“Otpor i saradnja”
"(Ona) priča priču o skorom uništenju i oporavku, o otporu i saradnji", rekao je Hartwig Fischer, direktor Britanskog muzeja.
Obnovljene posude su bile izložene među njih 74 na Američkom univerzitetu u Bejrutu (AUB).
Kabina se prevrnula kada je udarni talas eksplozije u luci, koja se dogodila tri kilometra dalje 4. augusta 2020. godine, udario u zgradu i razbio staklene predmete u njoj.
Tim stručnjaka imao je zastrašujući zadatak sortiranja svake krhotine stakla, odlučivanja da li je dio drevne posude a ne vitrine, te kojoj posudi pripada, rekao je za AFP Duygu Camurcuoglu, viši konzervator u Britanskom muzeju.
"Sve se uglavnom radi ručno ili okom – radom mozga u principu. Morate znati određene tehnike da biste mogli izvesti ovaj posao", dodala je.
Nakon što su komadi razvrstani, konzervatori su započeli ogromnu vježbu slaganja prilikom ponovnog sastavljanja posuda.
"Radi se o korištenju ljepila za rekonstrukciju posuda", rekao je Camurcuoglu. Ali nisu mogli ništa da koriste.
"Ne koristimo superljepilo, ne koristimo UHU", našalila se.
“Ožiljci”
Najizazovnije posude su bile "veliko jelo i bizantinski vrč", prisjetio se Camurcuoglu.
Osamnaest posuda do sada je konzervirano u sklopu hitne kampanje oporavka u Bejrutu, zajedno s osam posuda u Britanskom muzeju i dvije koje su izašle neozlijeđene iz pada.
Stručnjaci se nadaju da će barem polovina od preostalih 46 posuda u Bejrutu uskoro biti konzervirana.
Projekat saradnje između Britanskog muzeja i Arheološkog muzeja AUB-a započeo je 2021. godine, nakon što je pomoć ponudila londonska institucija.
Konzervatori su se ranije složili da učine posude strukturalno zdravima, ali ostave vidljive nesavršenosti uzrokovane razbijanjem, što će svjedočiti o eksploziji.
Ideja nije drugačija od japanske umjetnosti popravke “kintsugi” (također poznate kao “kintsukuroi”), koja koristi zlato za spajanje slomljenih dijelova posude, slaveći historiju predmeta i njegove nesavršenosti.
Izložba će posjetioce povesti kroz putovanje koje prolaze staklene posude od trenutka eksplozije do njihovog izlaganja u čuvenom londonskom muzeju.
Na izložbi će se koristiti rasvjeta za osvjetljavanje pukotina i praznina u staklu.
"Zaista smo željeli da istaknemo štetu kroz koju su ovi objekti prošli, kako bismo svi mogli pogledati ožiljke i prisjetiti se kako su zajedno oživjeli", rekao je Camurcuoglu.
Posude se smatraju važnim dijelom priče o razvoju revolucionarnih tehnika puhanja stakla u Libanu u 1. stoljeću prije Krista, omogućavajući masovnu proizvodnju staklenih predmeta i stavljajući ih na raspolaganje za opću upotrebu.
Njihova restauracija i timski rad su izvor ponosa konzervatora, rekao je Camurcuoglu.
„Svi smo pojedinačno osjećali da smo, mislim, doprinijeli nečemu radeći na ovim objektima – dijeljenjem ove boli, ovih emocija.
"Dakle, ne radi se samo o očuvanju već i o zajedničkom radu i postizanju nečega zajedno", dodala je.
Camurcuoglu je razmišljao: „Osam staklenih predmeta, stotine fragmenata, tri žene... Konzervacija ovih jedinstvenih posuda je dokazala da kada podržavamo jedni druge, uvijek će biti nade.”
