Romska muzika već stoljećima zauzima posebno mjesto u kulturi Balkana, te je neraskidivi dio svakodnevice na ovim prostorima, od svadbi i festivala do običnih dana.
Migracije Roma iz sjeverozapadne Indije započele su u 11. stoljeću, dok se njihov dolazak na Balkan bilježi između 13. i 14. stoljeća.
Svojim dolaskom donijeli su ne samo specifične običaje, već i muziku.
“Ta muzika postala je način bilježenja njihove historije, puteva i izazova s kojima su se suočavali. Osim toga, muzika se može koristiti i u analizi romske historije, vizije njihovih historijskih kretanja. Kuda smo prošli, kuda smo bili – sve je to zapisano u tim pjesmama”, govori za TRT Balkan direktor Romskog kulturnog centra u Beogradu Dragan Ristić.
Pjesme su, osim emotivnih priča, svjedočile i o zločinima nad njihovim narodom, posebno tokom Drugog svjetskog rata, kada je nacistički režim ubio više od 500.000 Roma i Sinta.
Jedan od najvažnijih simbola romske muzike, pjesma "Đelem, đelem", nastala je upravo iz tih tragedija.
Jugoslavenski muzičar romskog porjekla Žarko Jovanović, svjedok tih strahota, napisao ju je 1949. godine, a 1971. postala je službena himna Roma na Prvom svjetskom kongresu Roma.
Raznovrsnost instrumenata i uticaja
Romska muzika, prilagodljiva i raznolika, mijenjala se u zavisnosti od države i instrumenata dostupnih domicilnom stanovništvu.
Naprimjer, u Rumuniji su dominirali žičani instrumenti poput cimbala i violine, dok su u Makedoniji osnovu činili zurla i tapan.
„Oni su zapravo uzimali muziku domicilnog stanovništva, onda je obrađivali i apsorbovali na jedan zaista specifičan način. Svirali su one instrumente koje je posedovala domicilna populacija”, objašnjava Ristić.
Razlika između urbanih i ruralnih romskih muzičara značajna je za razumijevanje njihovog stvaralaštva.
Urbani muzičari, često sviraju u restoranima i prilagođavaju se širem spektru muzičkih žanrova, dok ruralni muzičari njeguju tradicionalni zvuk kroz svadbe i lokalne festivale.
Ova podjela je vidljiva i u Makedoniji, gdje se razlikuju bendovi koji koriste tradicionalne instrumente poput zurle i tapana od onih koji koriste električne instrumente.
Uprkos razlikama, romska muzika ostaje univerzalna, povezujući ljude i izazivajući snažne emocije.
Od folklornih manifestacija do modernih muzičkih festivala, romska muzika postala je sinonim za slavlje i emociju, zbog čega je balkanska kultura postala nezamisliva bez ove vrste muzike.
