Ars gratia artis – umjetnost radi umjetnosti – kaže poznata fraza.
Ali postoji li viša svrha umjetnosti, odnosno umjetnika? To je pitanje koje je tim istraživača namjeravao istražiti.
Međunarodni tim, predvođen istraživačima s Univerziteta u Beču i u saradnji s muzejem Dom u Beču, pokušavao je otkriti mogu li umjetničke izložbe učiniti ljude ljubaznijima i punim razumijevanja i dovesti do promjena u stavovima i ponašanju.
Ono što su otkrili bilo je ohrabrujuće – posjetitelji muzeja su prijavili manju negativnost (ksenofobija) i veću pozitivnost (prihvatanje izbjeglica).
Izložba „Pokaži mi svoju ranu" (Zeig mir deine Wunde), koja je trajala do septembra 2019. godine, omogućila je gledaocima da pogledaju unutra i da razmisle o krhkosti i ranjivosti drugih ljudi.
Nalazi studije dolaze usred rastućih antimigrantskih osjećaja širom svijeta, posebno u Evropi, gdje se tražioci azila i muslimani suočavaju sa sve većim napadima domaćih grupa.
Rastuća antimigrantska osjećanja također su rezultirala stalnim ekstremno desničarskim nasiljem u Britaniji, koje je ostavilo trag razaranja širom zemlje.
Prema web-stranici muzeja Dom u Beču, “Prikazani radovi protežu se od srednjeg vijeka do moderne i savremene umjetnosti, otkrivajući vrlo različite pristupe temi rana, kao što je ranjivost tijela umjetnika ili rezanje platna.”
U drugoj studiji, istraživači su koristili metodu uzorkovanja zasnovanu na mobilnom telefonu kako bi nastavili s praćenjem uzorka publike i otkrili da li i koliko dugo su promjene trajale.
Kumulativni rad pod nazivom „Koliko je trajan utjecaj umetnosti" nedavno je objavljen u časopisu Psihologija estetike, kreativnosti i umjetnosti.
„Zaista nismo znali šta da očekujemo… Mogući utjecaj umjetničkih izložbi na to kako ljudi misle ili osjećaju je vruća tema, ali postoji vrlo malo stvarnih dokaza“, kaže glavni autor Matthew Pelowski s Fakulteta za psihologiju Univerziteta u Beču, za TRT World.
„Kao zaljubljenik u umjetnost i pobornik dubokog društvenog značaja umjetnosti, nadao sam se da ćemo pronaći čvrste dokaze."
U odvojenom saopštenju za medije, Pelowski kaže da je efekat umjetnosti na ljude postao predmet sve većeg interesovanja među istraživačima.
„Pitanje kako nas umjetnost može učiniti svjesnijim i empatičnijim građanima ili modificirati odgovore ljudi na društvene izazove kao što su klimatske promjene i izbjeglice, sve je veća tema za umjetničke institucije, umjetnike, te za općine i kreatore kulturne politike“, dodaje on.
Prema Pelowskom, razlog zašto su istraživači odlučili da sprovedu studiju je taj što "uprkos velikom interesovanju, postoji iznenađujuće malo podataka o tome da li posjeta izložbi ili gledanje umjetničkog djela zaista ima nešto posebno u pogledu njegovog utjecaja na to kako razmišljamo i ponašamo se. Kako se dugotrajni efekti mogu postići ili je potpuno nepoznato kakve efekte možemo pronaći."
Jedan od kustosa izložbe u bečkom muzeju, Klaus Speidel, dodaje da je "posljednjih godina došlo do promjene u načinu na koji gledamo na umjetnost u našim društvima. Umjetnost se više ne smatra isključivo rekreativnom, već kao moćan i često neiskorišten resurs za zdravlje, učenje i ličnu ili društvenu dobrobit".
Kako je studija postavljena?
Istraživački tim je počeo prikupljati podatke da dođe do boljeg razumijevanja efekata umjetnosti na gledaoce.
Počeli su procjenom doživljaja posjetitelja o izložbi koju su u Dom muzeju u Beču kurirali Johanna Schwanberg i Klaus Speidel.
Prilikom sastavljanja izložbe, navodi se da su kustosi rekli da žele da "ohrabre posjetioce da razmisle o ključnom pitanju čovječanstva" i da "donesu pozitivne promjene".
Istraživači su osmislili dvostepenu studiju: zaustavljali su potencijalne posjetioce da ih pitaju da li bi učestvovali u studiji u zamjenu za besplatnu kartu. Sve što su posjetioci morali da urade bilo je da iznesu svoja razmišljanja i osjećanja u vezi s, kako se navodi u saopštenju za javnost, „njihovom empatičnom brigom za druge i osjećajem ksenofobije ili spremnosti da prihvate izbjeglice u svoju zemlju“.
Ispitivani su jednom prije posjete i jednom poslije.
Nakon što su otkrili ovaj učinak umjetnosti na posjetitelje, istraživači su odlučili da se dodatno zapitaju: istražit će da li će ti efekti trajati i koliko dugo.
Istraživački tim je zatim regrutovao drugu grupu od 41 osobe koristeći metodu uzorkovanja iskustva (ESM). Od ove druge grupe posjetitelja zatraženo je da instalira aplikaciju na svoje mobilne telefone i svaki dan izvještava o svojim mislima i postupcima.
Rezultati aplikacije praćeni su dvije sedmice — sedmicu prije i sedmicu nakon posjete izložbi.
Kada su istraživači uporedili izvještaje od sedmice prije izložbe sa sedmicom nakon izložbe, otkrili su nekoliko efekata.
U radu su napisali: “Ljudi su ukazali na rastuće rezultate na pitanjima vezanim uz empatiju u vezi s osjećajem da ljudi s kojima su bili imaju “utjecaj na njihovo raspoloženje”, kao i za “danas sam obratio pažnju na svoje unutarnje osjećaje” kada su uspoređivali rezultate prije posjete, na dan posjete i dan poslije.”
Kako umjetnici i kustosi počinju da se bave političkim, društvenim i antropološkim pitanjima koja danas muče svijet, ovakva studija se pokazuje vrijednom jer može otkriti značaj svijeta umjetnosti i kako umjetnost može pomoći da se dirnu srca i umovi učesnika.
"Trenutni Venecijanski bijenale, naprimjer, koji nosi naziv "Stranci posvuda", bio je tema velikog broja nedavnih rasprava o utjecaju umjetnosti na razmišljanje ljudi u vezi s imigracijom. Naša studija sada snažno podržava ideju izložbi kao pouzdan alat za rasvjetljavanje društvenih pitanja“, kaže Pelowski.
