Demokratska stranka u Sjedinjenim Američkim Državama je na raskrsnici. Dok gubi podršku arapskih i muslimanskih Amerikanaca i mladih zbog svoje podrške izraelskom ratu protiv Gaze, mnogi lideri umanjuju prijetnju kampanji za reizbor američkog predsjednika Joea Bidena.
Argument ide u prilog tome da muslimani i Arapi čine premali dio biračkog tijela da bi se trebalo brinuti o njima. I da mladi ljudi obično glasaju u mnogo manjim brojevima u poređenju s drugim dobima, pa zašto se usredotočiti na njih i riskirati otuđenje starijih Amerikanaca koji redovno glasaju u većem broju?
Ipak, postoji jedan segment birača čiju se erodirajuću podršku demokrate jednostavno ne mogu priuštiti uzimati zdravo za gotovo: Afroamerikanci.
Sastav demokratskog biračkog tijela, općenito, i Bidenova baza podrške posebno, naglašava strankinu ovisnost o biračima boje kože.
Na općim izborima 2020. godine, samo blizu 60 posto birača koji su podržali Bidena bili su bijelci, u poređenju sa više od 85 posto za Trumpa. Biden vjerovatno ne bi ni bio kandidat svoje stranke da nije bilo afroameričkih birača koji su oživjeli njegovu kampanju na primarnim izborima u Južnoj Karolini ranije te godine.
Isti ti birači ne gledaju na mogućnost drugog mandata Joea Bidena s obnovljenim entuzijazmom. Bidenova popularnost među nebijelim biračima već je opadala mnogo prije 7. oktobra, djelomice zato što administracija nije ispunjavala svoja izborna obećanja da se suštinski adresiraju problemi poput reforme policije, reforme pravosuđa i prava glasa.
Međutim, nedavna istraživanja ukazuju da i Gaza igra značajnu ulogu u hlađenju osjećaja afroameričkih birača prema Bidenu.
Krajem augusta 2023. godine, Institut za istraživanje javne religije otkrio je da bi 77 posto Afroamerikanaca glasalo za Bidena u direktnom sukobu s Trumpom. To je već bilo smanjenje od 15 posto podrške koju je dobio od ovih birača 2020. godine.
Međutim, do kasnog novembra, Genforward je otkrio da samo 63 posto Afroamerikanaca planira glasati za Bidena. Slično tome, anketa NBC-a provedena oko istog perioda otkrila je da samo 61 posto ovog bloka odobrava Bidenu radno mjesto.
Iako su ove ankete samo sugestivne, drugi faktori direktno govore o uticaju koji sukob u Gazi ima na podršku Bidenu unutar afroameričke zajednice. Pokazatelji na elitnom, civilnom društvu i općem nivou ukazuju na rastući bijes zbog Bidena koji omogućava plauzibilni genocid Izraela.
Najupečatljivija osuda Bidene politike dolazi od više od 1.000 afroameričkih pastora koji pritišću administraciju da pozove na primirje. Nedavno su lideri Crkve afroameričke metodističke episkopalne crkve otišli još dalje, tražeći kraj američke pomoći Izraelu.
Aktivističke grupe poput „Black Lives Matter“ također su jasno iznijele svoj stav. Zapravo, daleko prije najnovijeg sukoba u Gazi, Pokret za život Afroamerikanaca se preklapao i presecao s palestinskim oslobodilačkim pokretom. Kao što je jedan organizator BLM-a govorio o ovom zajedničkom otporu: "Mi znamo za okupaciju, mi znamo za kolonizaciju, mi znamo za brutalnost policije."
Ali nisu samo najpažljiviji ti koji izražavaju svoje neslaganje. Veliko istraživanje New York Times/Sienna u decembru otkrilo je da su Afroamerikanci bili skloniji da saosećaju s Palestincima nego s Izraelcima, u poređenju s bijelcima i Hispanoamerikancima.
Osim toga, u ključnoj državi Michigan, decembarska anketa je pokazalo da više od 60 posto Afroamerikanaca iz Detroita podržava trajno primirje u Gazi – i to je bilo u istraživanju provedenom prije više od dva mjeseca i 10.000 smrtnih slučajeva.
Naravno, niko ko poznaje historiju afroameričkog aktivizma u Americi ne bi trebao biti iznenađen solidarnošću koja se danas pokazuje prema Gazi.
Još 1964. godine, na primjer, Malcolm X je zagovarao na sastanku Organizacije afričkog jedinstva "pravo arapskih izbjeglica da se vrate u svoju palestinsku domovinu". Samo nekoliko godina kasnije, Stranka crnog pantera je jasno izjavila da "sto posto podržava pravednu borbu Palestinaca za oslobođenje".
Treba napomenuti da Afroamerikanci tada (niti danas) nisu u potpunosti bili usklađeni s palestinskom borbu. Historiski i nedavno, stavovi prema Izraelu i Palestini su komplicirani dugogodišnjim vezama između jevrejskih i afroameričkih aktivista.
Ova ambivalentnost vjerovatno neće dugo potrajati u srednjem i dugoročnom periodu. Crne, indijenske i druge zajednice, posebno milenijalci i pripadnici Generacije Z, već su izraženiji u kritici američkih politika prema Izraelu i Palestincima. Štaviše, ovi stavovi sve više se poklapaju sa stavovima mlađih američkih Jevreja.
Ova dinamika predstavlja problem za Demokratsku stranku. Ovi mlađi birači – koji su raznolikiji i više zabrinuti za socijalnu pravdu – činiće većinu američkog biračkog tijela ne u nekoj dalekoj budućnosti, već na idućim predsjedničkim izborima 2028. godine.
Stoga, iako su kratkoročne političke posljedice Bidenove vanjske politike možda jedan mandat predsjednikovanja, njegovo omogućavanje izraelskog napada na Gazu može ugroziti izborne izglede demokrata i nakon 2024. godine.
Šta Biden i demokrate mogu učiniti kako bi spriječili razočaranje i moguće prelamanje njihovih osnovnih biračkih grupa?
Ako demokrate žele zadržati podršku ovog raznolikijeg, osviještenijeg biračkog tijela, onda moraju preduzeti korake da suštinski isprave nepravde s kojima su se Palestinci suočavali više od 75 godina. Jeftine riječi i neispunjena obećanja jednostavno više neće biti dovoljni.
Za neke, u stvari, nema ništa što Biden može učiniti da bi dobio njihovu podršku u novembru. Ali drugi bi vrlo vjerovatno podržali reizbor predsjednika ako se zalaže za trenutno i trajno primirje, uslovljava/suzdržava vojnu pomoć Izraelu i proširuje humanitarnu pomoć Palestincima.
Dugoročno gledano, Demokratska stranka mora shvatiti jednu stvar: nema povratka na status quo. Idući naprijed, napad na Gazu će odrediti način na koji će dvije generacije birača razmišljati o Izraelu.
Ako demokrate žele zadržati podršku ovog raznolikijeg, osviještenijeg biračkog tijela, onda moraju preduzeti korake da suštinski isprave nepravde s kojima su se Palestinci suočavali više od 75 godina. Jeftine riječi i neispunjena obećanja jednostavno više neće biti dovoljni.
