Koautorsko djelo Muamera Džananovića, Hikmeta Karčića i Jasmina Medića, u izdanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu, sljedeće sedmice izlazi iz štampe.
Autori su naveli da je djelo rezultat njihovih višegodišnjih interdisciplinarnih istraživanja. Knjiga je, između ostalog, i naučni odgovor na sve učestalije pokušaje prekrajanja historije i pokušaja relativiziranja i negiranja zločina. Poručili su da je ona i odgovor svim revizionističkim krugovima u službi politike.
Velika praznina u dosadašnjoj historiografiji
Hikmet Karčić, istraživač Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, rekao je da se radi o publikaciji na kojoj su radili oko godinu dana.
Fokus im je bio na tome da obrade sve događaje koji su doveli do proglašenja Republike Srpske.
"U našoj dosadašnjoj historiografiji postoji velika praznina u tom području. Kada govorimo o ratnim trenucima, uvijek se priča o periodu od 1992. do 1995. godine i nemamo taj fokus na događaje koji su doveli do ratnih zločina, genocida… Planiramo da ovu publikaciju, koja ima oko 300 stranica sa 50 priloga, promovišemo krajem aprila ove godine", pojasnio je Karčić.
Već imaju dogovorene promocije u Bosni i Hercegovini i dijaspori i vlada veliko interesovanje za ovu knjigu koja tek treba da ugleda svjetlo dana. Imaju i ponudu iz Velike Britanije da se knjiga prevede na engleski jezik.
"Imamo jako puno knjiga koje su napisane o ratnom periodu, mada i tu imamo još mnogo prostora za rad, imamo veliki broj arhiva koji nisu istraženi, a neki nisu još ni dostupni. Čak i oni koji su dostupni, nisu u potpunosti istraženi", rekao je Karčić.
Naveo je da ima dokumenata i arhiva koje se mogu koristiti dugi period za različite naučne teme.
"Govorimo o nekoliko stotina hiljada dokumenata koji su dostupni kroz Haški tribunal, naše lokalne arhive i u susjednim državama. Od završetka agresije je prošlo 30 godina, sada imamo historijsku distancu i možemo drugačije sagledavati neke stvari, ima mnogo više informacija nego što je bilo prije 15 godina. U Hagu su završeni mnogi procesi tako da možemo raditi i na osnovu svih dosadašnjih stvari. Nama su najveći izvori dokumenti koji su korišteni kao dokazni materijali u Haškom tribunalu", naglasio je Karčić.
Istakao je da su autori, između ostalog, koristili dokumentaciju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, zatim Srpske demokratske stranke koja je ostala u Sarajevu nakon što su članovi te stranke napustili glavni grad Bosne i Hercegovine.
Pored političkih, važne bile i vojne pripreme
Naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu Muamer Džananović, rekao je da je djelo napisano na osnovu primarne arhivske građe.
"Što se tiče sadržaja knjige, ona je struktuirana u šest poglavlja. Pored historijskog osvrta i uvoda, primarno smo se bavili dešavanjima 1991. i dio 1992. godine. Bavimo se regionalizacijom, formiranjem Skupštine srpskog naroda i proglašenjem Srpske republike Bosne i Hercegovine 9. januara. Mnogo je dokumentacije za koju su oni koji su je kreirali mislili da nikada neće biti javno dostupna", istakao je Džananović.
Mišljenja je da su, pored političkih priprema, jako važne bile i vojne pripreme za sve ono što se dešavalo tokom perioda agresije.
"Procijenili smo da bi dobro bilo da obradimo prvih 16 sjednica Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini i da knjigu završimo sa 16. sjednicom koja je održana 12. maja 1992. u Banjaluci. Uradili smo i detaljnu analizu svih tih sjednica", pojasnio je Džananović.
Naveo je da se iz tajnih dokumenata, presretnutih razgovora, jasno vidi namjera za podjelom države Bosne i Hercegovine i stvaranjem tzv. velike srpske države.
"Analizirali smo dokumentaciju raznih tijela Srpske demokratske stranke, ne samo dokumente najvišeg političkog nivoa. Spominje se jako puno osoba koje su na neki način učestvovale u tom jednom procesu stvaranja Srpske republike Bosne i Hercegovine. Naši motivi su proistekli iz današnjeg perioda. Potpuno smo bili svjesni i sigurni da je jako važno objasniti naučnoj, stručnoj i javnosti uopšte u zemlji, regionu i inostranstvu, kako je zapravo nastala Republika Srpska, ono što se danas slavi, obilježava i veliča. Radi se o neustavnom djelovanju i nezakonitim separatističkim idejama", poručio je Džananović.
Kako je kazao, poruke tada i danas se ne razlikuju puno.
"I danas, nažalost, ima jako puno sljedbenika te ideje koja je dovela do 9. januara 1992. godine i koja je sprovela sve ono što se dešavalo nakon toga, odnosno agresija, genocid i ratni zločini", izjavio je Džananović.
Fokus na događajima između 1991. i 1992.
Naučni saradnik Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu Jasmin Medić rekao je da je jedan od ciljeva za pisanje ove knjige bio da naučno dokažu da Republika Srpska, odnosno tada tzv. Srpska republika Bosna i Hercegovina nije odraz neke spontane reakcije srpskog političkog i vojnog rukovodstva kako iz Bosne i Hercegovine tako i Srbije.
"Nego da je ta ideja o stvaranju srpske države zapadno od Drine stara više od 150 godina. Dakle, od 1844. godine kada je Ilija Garašanin objavio svoj rad 'Načertanije'", izjavio je Medić.
Smatra da su oni koji su "proglašavali Republiku Srpsku i radili na njenom nastanku, zapravo pokušali da nađu neki historijski kontinuitet".
"Govorili smo o tom historijskom kontinuitetu, o umiješanosti srbijanskih političara '80-ih godina, kao i nekih naučnika iz Srbije, orijentalista, demografa, članova Srpske akademije nauka i umjetnosti. Poseban fokus je na događajima između 1991. i 1992. godine. Mnogi ljudi zaboravljaju da su već u aprilu 1991. na području Bosanske krajine prvi put povučene neke etničke linije i od tih zajednica, opština su kasnije nastale srpske autonomne oblasti, da bi oni 9. januara 1992. rezultirali proglašenjem Srpske republike Bosne i Hercegovine", pojasnio je Medić.
Naglasio je da je bitno da se govori o tom historijskom kontinuitetu i da javnosti prezentuju dokumente o kojima se gotovo nikako, kako u naučnoj tako i publicističkoj javnosti, nije govorilo.
"Danas je do nekih dokumenata puno lakše doći. Uprkos toj činjenici da je puno lakše doći do nekih dokumenata, mi smo u toku rada na ovoj knjizi vidjeli koliko se stvari ne koristi u naučnoj zajednici. U svemu ovome je vrlo bitno da smo mi koristili dokumente Srpske demokratske stranke, Skupštine srpskog naroda, dokumente o transformaciji JNA u srpsku vojsku, kao i dokumente u kojima se govori o presretnutim razgovorima. Koristimo, uslovno rečeno, njihove dokumente u kojima oni priznaju na šta su spremni", istakao je Medić.
