Pitanje Kipra razlog je dugogodišnjeg političkog sukoba između kiparskih Turaka i kiparskih Grka, dviju različitih etničkih i vjerskih zajednica koje žive na strateškom istočnomediteranskom otoku.
Nakon decenija političkog zastoja u vezi sa statusom spornog otoka i njegovih stanovnika, kiparski Turci više ne vjeruju u rješenje jedne države, političku formulu koju diktira međunarodna zajednica od 1960. godine, kada je osnovana Republika Kipar kao unija dviju zajednica i dviju zona.
“Pokušali smo partnerstvo. Nije išlo. Zašto? Jer kiparski Grci nisu mogli prihvatiti ideju da su im kiparski Turci jednaki. Dakle, formula partnerske republike je pokušana i nije uspjela jer drugi partner nije želio da ona funkcionira”, rekao je Tahsin Ertugruloglu, ministar vanjskih poslova Turske Republike Sjeverni Kipar (TRNC) u ekskluzivnom intervjuu za TRT World.
Šezdesete su bile kritična decenija, jer su političke tenzije između dvije strane dostigle vrhunac. Uprkos agresiji Grka od 1960. do 1974. godine, kiparski Turci su dali sve od sebe da unija dviju zajednica funkcioniše. Godine 1974. Grčka je izvršila vojni udar preko kiparskih Grka u pukom pokušaju da liši prava glasa kiparske Turke, ali je Turkiye osujetila te planove vojnom intervencijom.
Godine 1963, tri godine nakon što je osnovana Republika Kipar, agresija kiparskih Grka na kiparske Turke se pojačala, prisiljavajući turske zajednice da žive u enklavama okruženim grčkim milicijama.
Uprkos brojnim upozorenjima kiparskih Turaka, ni kiparski Grci ni Atina nisu pokazali spremnost da ih tretiraju kao ravnopravne partnere i suvlasnike otočne države. Na kraju, nakon vojne intervencije 1974. godine, Ankara je zadržala svoje vojno prisustvo u regionu, očistivši otok od milicija kiparskih Grka i uspostavivši sigurnost kiparskih Turaka.
Čak i nakon 1974. godine, i Turkiye i kiparski Turci nastavili su pregovarati s Grčkom i kiparskim Grcima o ponovnom uspostavljanju političkog partnerstva. Ali stalni neuspjeh međunarodne zajednice da se pozabavi pitanjem Kipra natjerao je kiparske Turke na sjeveru da 1983. godine proglase vlastitu državu, TRSK, koju je priznala samo Ankara. Turkiye i kiparski Turci vide teritoriju pod kontrolom kiparskih Grka na jugu kao Administraciju kiparskih Grka (GCA).
Jedan otok, dvije države
Pod kontinuiranom grčkom tvrdoglavošću, koja odbija priznati tursku stvarnost na otoku, i Turkiye i kiparski Turci više ne vide jednodržavno rješenje kao idealan put naprijed, kaže Ismail Bozkurt, političar kiparskih Turaka koji je bio predsjednik turske Skupštine kiparske zajednice između 1973. i 1975. godine, ključnog perioda u historiji spornog otoka.
Ertugruloglu vjeruje da bi Kipar mogao slijediti model Haitija i Dominikanske Republike. I Haiti i Dominikanska Republika dvije su neovisne države koje se nalaze na istom otoku u Srednjoj Americi.
„Dakle, realnost Kipra je: jedan otok, dvije države, dva naroda. Dva nacionalna entiteta, dvije demokratije. Ovo je, dakle, jedina formula za dalje”, kaže ministar vanjskih poslova.
“U suprotnom, ako će nas međunarodna zajednica pokušati prisiliti na takozvanu 'nagodbu' ili 'federaciju' ili kako god će oni nazvati zajedničku državu između kiparskih Turaka i kiparskih Grka − to je uzaludan pokušaj. Neće ići. Pokušano je i nije uspjelo”, dodaje.
Ministar vanjskih poslova smatra da je UN, među ostalim međunarodnim tijelima, odavno odlučio biti dio problema, a ne rješenja, jer je postavio "pogrešnu dijagnozu sukoba na Kipru", videći tursku intervenciju 1974. kao korijen sukoba.
Iako se svi slažu da je došlo do “turske vojne intervencije” 1974. godine, međunarodna zajednica ima ozbiljan problem da prepozna činjenicu da je ona bila izazvana kršenjem političkih prava kiparskih Turaka od kiparskih Grka, smatra ministar.
Kiparsko pitanje: problem statusa
I za Turkiye i za kiparske Turke, ključni problem uvijek je bila šutnja međunarodne zajednice zbog odbijanja kiparskih Grka da priznaju tursku zajednicu na otoku kao ravnopravnog partnera. Drugi problem za Ankaru i Lefkosu je što međunarodna zajednica priznaje isključivo suverenitet kiparskih Grka nad cijelim otokom.
Prema osnivačkom međunarodnom ugovoru Republike Kipar, legitimitet dvozajednične, dvozonalne države zasnivao se na nastavku partnerstva. Ali ako partnerstvo ne uspije, navodi se u međunarodnom sporazumu, ni kiparski Grci ni kiparski Turci ne bi imali pravo zahtijevati cijeli teritorij otoka.
Međutim, od 1974. kiparski Grci se pretvaraju da imaju suverenitet nad cijelim otokom, dok kiparski Turci vladaju Sjevernim Kiprom. Ertugruloglu vjeruje da, za razliku od međunarodnog sporazuma iz 1960, međunarodna zajednica priznaje kiparskim Grcima zakonsko suvereno pravo da vladaju cijelim otokom − što je kritično kršenje temeljnog dokumenta otočne države.
Isključivim priznavanjem suvereniteta kiparskih Grka nad cijelim otokom, međunarodna zajednica pokazuje nepogrešivu i nepravednu pristrasnost, jasno pokazujući da kiparske Grke vidi kao "ravnopravnije" od kiparskih Turaka, smatra ministar vanjskih poslova TRSK-a.
Nije helenski otok
Jedan od osnovnih uzroka kiparskog pitanja leži u snovima o grčkoj Megali ideji, političkom konceptu koji ima za cilj integraciju takozvanih “helenskih zemalja” s Grčkom. Od grčke pobune 1821. godine protiv Osmanskog Carstva, Atina je nastojala proširiti svoje teritorije preko Egejskog i Sredozemnog mora.
“Postoji opsjednutost tretiranjem Kipra kao da je to helenski otok u okviru kojeg im kiparski Turci nisu jednaki”, rekao je Ertugruloglu.
“Turkiye nikada, ali nikada neće dozvoliti da Kipar bude helenski otok”, rekao je ministar, ukazujući da je otok bio pod osmanskom vlašću više od tri stoljeća.
“Kiparski Turci nikada u svojoj historiji nisu bili zajednica Helenske Republike”, istaknuo je.
“Nismo došli na ovaj otok s Mjeseca. Naši preci su ovdje došli iz Anadolije. Mi smo Turci koji igrom slučaja živimo na Kipru. Ne postoji nacija koja se zove Kiprani. Ili si kiparski Grk ili kiparski Turčin ili pripadaš manjini, Armencu ili Maronitu.”
