Mogu li se zemljotresi predvidjeti?

Svake godine zemljotresi za sobom ostavljaju tragove ogromnih razaranja, ubijajući hiljade ljudi, a ipak smo još daleko od toga da ih možemo predvidjeti.

Posljednji zemljotres na jugu Turkiye, u Siriji, Libanu i Palestini još je jedan jasan podsjetnik na to kako oni iznenada i neočekivano mogu pogoditi zemlju.

Zemljotresi su po svojoj prirodi iznenadni fenomeni i teško ih je predvidjeti s preciznim vremenskim rasponom. U nastojanju da smanje štetu, naučnici godinama razvijaju tehnike za njihovu analizu.

Mapiranjem opasnosti i drugim metodama, naučnici mogu samo predvidjeti vjerovatnost zemljotresa velikih razmjera i tačno odrediti njegov potencijalni epicentar. Međutim, ne mogu dati tačan vremenski okvir.

Mitovi o zemljotresu

Neki mogu tvrditi da mogu predvidjeti zemljotrese, međutim, evo razloga zašto su njihove tvrdnje pogrešne.

Zemljotres je dio naučnog procesa i predviđanje mora uključivati datum i vrijeme, lokaciju i magnitudu. To nema nikakve veze s oblacima, tjelesnim bolovima ili puževima. Nadalje, nenaučna predviđanja su toliko općenita da mogu odgovarati svakom nadolazećem zemljotresu. Jedan takav primjer je samoproglašeni klimatolog koji je lažno predvidio da se očekuje da će značajan zemljotres duž seizmičke zone u Novom Madridu pogoditi regiju St. Louis. Predvidio je da će se to dogoditi 3. decembra 1990. godine ili oko tog datuma, izazvavši medijsku pomamu u zaseoku Novog Madrida u Missouriju i potaknuvši mnoge stanovnike da naprave zalihe za hitne slučajeve.

Čak i ako se jedan ili više elemenata koje su pseunaučnici predvidjeli pokažu znatno drugačijima od onoga što se stvarno dogodilo, oni ipak proglašavaju uspjeh ako pogodi zemljotres koji donekle podsjeća na njihovo predviđanje.

Kada se dogodi bilo šta za šta se vjeruje da je prethodnik zemljotresa u bliskoj budućnosti, predviđanja (od nenaučnika) često počinju da kruže društvenim mrežama. Takozvani prethodnici su često skup sićušnih zemljotresa, porast nivoa radona u obližnjoj vodi, čudno ponašanje životinja, povećanje magnitude u događajima umjerene veličine ili događaja umjerene magnitude koji je dovoljno neuobičajen da poveća mogućnost da je prethodni zemljotres (foreshock).

Pravo predviđanje je nažalost nemoguće jer se većina ovih prekursora često javlja bez zemljotresa koji ih prati. Umjesto toga, prognoza bi se mogla izraziti korištenjem vjerovatnih termina ako za to postoji naučna osnova.

Prije nekoliko decenija, seizmički podaci prikupljeni od zemljotresa male magnitude i neobičnog ponašanja životinja korišteni su u Kini za predviđanje budućih zemljotresa. Kada se glavni zemljotres zaista dogodio 4. februara 1975. u sjeveroistočnoj Kini i izazvao ogromnu pustoš, mnogi ljudi su odlučili spavati izvan svojih domova i tako su bili pošteđeni. Međutim, nije uobičajeno da ovakva seizmička aktivnost bude praćena značajnim zemljotresom; nažalost, većina zemljotresa nema apsolutno nikakve prethodnike. Dakle, nije bilo upozorenja prije velikog zemljotresa u Sečuanu 2008. godine u Kini, koji je ubio hiljade ljudi.

Tragovi prošlih zemljotresa

Vjerojatnoće zemljotresa opisuju mogućnost zemljotresa određene magnitude koji se dogodi unutar regije u periodu od nekoliko godina. One se procjenjuju na dva načina: proučavanjem historije velikih zemljotresa u određenom području i brzinom kojom se naprezanje akumulira u stijeni.

Kako bi predvidjeli vjerovatnost budućih velikih zemljotresa nalik onima u prošlosti, naučnici ispituju učestalost velikih zemljotresa u historiji. Naprimjer, ako je regija pretrpjela četiri zemljotresa magnitude 7 ili više tokom 200 godina dokumentovane historije, i ako su se ti udari dogodili nasumično u vremenu, onda bi naučnici pripisali 50 posto šanse (tj, jednako je vjerovatno da će se to dogoditi kao i da se neće dogoditi) do pojave još jednog zemljotresa jačine 7 ili većeg stepena u regionu tokom sljedećih 50 godina.

Drugi način procjene vjerovatnosti budućih zemljotresa je procjena brzine kojom raste napetost. Poput previše čvrstog povlačenja gumene trake, kamenje će se lomiti i brzo pomicati kada pokreti ploča povećaju pritisak u njima do kritičnog stepena. Naučnici izračunavaju godišnju akumulaciju naprezanja u liniji rasjeda, količinu vremena od posljednjeg zemljotresa u segmentu i količinu naprezanja oslobođenog tokom tog zemljotresa kako bi procijenili koliko će vremena biti potrebno da se naprezanje akumulira do tačke u kojoj se dogodi još jedan zemljotres.

Prognoza ili vjerovatnost zemljotresa?

Prognoze zemljotresa su poput vjerojatnosti, ali za kraće vremenske okvire i primjenjuju se na naknadne zemljotrese. Obično su rjeđi naknadni zemljotresi koji se javljaju nakon velikog. Budući da većina sekvenci naknadnih zemljotresa ima konzistentan obrazac, moguće je procijeniti vjerovatnost naknadnog zemljotresa tokom određenog vremenskog perioda nakon zemljotresa. Ove vjerovatnoće mogu biti veće od 1 prema 30.

Svrha predviđanja zemljotresa je unaprijed upozoriti ljude na potencijalno opasne zemljotrese kako bi mogli odgovoriti na hitne situacije na način koji minimizira štetu u imovini i ljudskim životima. Stručnjaci treba da koncentrišu svoje napore na dugoročno ublažavanje opasnosti od zemljotresa i pomoć u povećanju sigurnosti infrastrukture, umjesto da pokušavaju dati kratkoročna predviđanja.